Znate li da Hrvatska ima jedinstvenu igru koja je zaštićeno kulturno dobro? Evo kako je nastala i koja su pravila

Riječ je o igri, no većoj od života, “najspilitskoj” od svih, kažu. Rođena na legendarnim splitskim Bačvicama, igra je to sazdana o elemenata različitih sportova, ali i sunca i morske soli, kao njezinih neizostavnih sastojaka. Ona je ponos grada, akrobacije i umješnost igrača na visokoj su cijeni, lopta kojom se igra ne može se kupiti, a pravila su jednostavna. Znate li kako je nastao picigin i koja su njegova pravila? Vodimo vas u svijet  igre toliko važne da je uvrštena i na popis zaštićenih kulturnih dobara!

Počeci picigina sežu u početke 20. stoljeća. No kada i kako je nastao picigin? Bilo je to nakon Prvog svjetskog rata, upravo na legendarnoj splitskoj plaži, a za sve je – prema jednoj verziji priče – bilo ‘krivo’ preplitko more. Naime, jedna verzija priče, koju prenosi Hrvatska turistička zajednica, jest ta da su splitski studenti iz Praga u grad donijeli vaterpolo. I htjeli ga zaigrati, na Bačvicama, no more je bilo preplitko. Također navode da je “ono što je za tenis Wimbledon ili za nogomet Wembley, to su za picigin Bačvice”.

Druga verzija priče, navedena na stranicama Hrvatske, glasi pak ovako. „Legenda ide otprilike ovako – donijeli su naramak lopti i razbacali ih po gradu, mali Splićani, buduće nogometne i vaterpolo zvijezde, zaigrali su s njima nogomet i vaterpolo, ali jedna od lopti zalutala je na Bačvice, te se s kopna s vremenom preselila u more. S vremenom ta se lopta smanjivala, a kad je došla na promjer od sedam centimetara možemo reći da je službeno nastao picigin,“ navodi ova stranica drugu verziju priče o tome kako je nastao picigin.

Sad kad smo saznali kako je nastao picigin, vrijeme je da proučimo pravila. Picigin se igra u moru, čija dubina doseže otprilike do gležnja, dakle u moru koje duboko od 10 do 20 centimetara. Idealno ga je zaigrati kad nema valova ni vjetra, najidealnije u sastavu od pet igrača, raspoređenih u radijusu od 30 metara. Igra se objema rukama, dlanom, glavna zvijezda igre je balun, a cilj da on ostane suh, odnosno izvan vode. Da bi ga održali suhim, igrači nerijetko pribjegavaju pravim akrobacijama. Upravo zato su Bačvice, kažu znalci, idealne – dno je pješčano i blagonaklono prema ljudskom tijelu u slučaju pada.

Posebna je priča, kao i sve oko picigina, i sam balun. Riječ je o lopti koju se ne može kupiti jer se ona radi u biti od istrošene teniske loptice, kojoj se guli koža i skida ljepilo te koja se zatim ručno brusi do idealne debljine gume. Ljepota picigina je i u tome što se on može zaigrati u svako doba godine – igra se čak i zimi, a jedna od tradicija isprepletenih oko njega je i novogodišnji picigin. Isto tako, održava se i prvenstvo u piciginu, a of 2013. godine picigin se i službeno vodi kao nematerijalno kulturno dobro.