U ovoj europskoj prijestolnici uveden je besplatan javni prijevoz: evo kako funkcionira sustav koji bi poželjeli i brojni Hrvati

Zamislite grad u kojemu u autobus, tramvaj ili vlak možete ući bez kupnje karte i brige o tome hoće li vas dočekati kontrolor. Grad u kojemu je javni prijevoz svima dostupan, neovisno o tome jeste li stanovnik ili turist. Takav model ne samo da rasterećuje promet, već potiče i ljude da češće biraju ekološki prihvatljivije oblike kretanja. Na prvi pogled djeluje kao san svakog putnika, no u jednoj europskoj prijestolnici on je već godinama stvarnost.

Luksemburg je 2020. postao prva zemlja na svijetu koja je uvela potpuno besplatan javni prijevoz. To znači da se svi autobusi, tramvaji i vlakovi u drugoj klasi mogu koristiti bez ikakvog plaćanja, a jedini izuzetak ostala je prva klasa vlakova.

Mjera je uvedena prvenstveno zbog gužvi u prometu, jer Luksemburg unatoč svojoj maloj veličini ima ogroman broj dnevnih migracija iz susjednih zemalja. Više od 200.000 ljudi svakoga dana prelazi granicu kako bi radilo u ovoj državi, što je stvaralo nesnosne gužve na cestama.

Sustav je zapravo jako jednostavan! Nema karata, nema validacije i nema kompliciranih aplikacija. Dovoljno je jednostavno ući u vozilo i voziti se. Time je javni prijevoz postao dostupan svima, uključujući i turiste koji se tako lako mogu kretati po cijeloj zemlji.

Besplatni prijevoz vrijedi ne samo u glavnom gradu Luksemburgu, već i u ostatku države. Na službenim stranicama luksemburškog javnog prijevoza potvrđuju da je mjera uvedena 29. veljače 2020. i da pokriva sve oblike javnog prijevoza u drugoj klasi.

Uvođenje besplatnog prijevoza naišlo je na pozitivne reakcije. Građani su dobili slobodu kretanja bez dodatnih troškova, a država je potaknula ljude da manje koriste automobile. Iako mjera sama po sebi nije u potpunosti riješila problem prometnih gužvi, značajno je doprinijela popularizaciji javnog prijevoza. Posebno su profitirali studenti i mladi, kao i obitelji koje svakodnevno koriste više linija javnog prijevoza.

U Hrvatskoj se već godinama raspravlja o cijenama karata, kvaliteti usluge i učinkovitosti javnog prijevoza. Posebno u Zagrebu, gdje tramvaji i autobusi predstavljaju okosnicu svakodnevnog kretanja, tema poskupljenja i (ne)kvalitete prijevoza redovito izaziva burne reakcije građana.

Zamislite scenarij u kojem se, poput Luksemburga, ukine naplata karata i svi mogu bezbrižno koristiti tramvaje, autobuse i prigradske vlakove. Takva odluka značila bi ne samo rasterećenje obiteljskih budžeta, već i smanjenje administracije, brži ulazak putnika u vozila te, dugoročno, povećanje broja korisnika javnog prijevoza u odnosu na osobne automobile.

No, da bi ovakav sustav funkcionirao, potrebna je snažna financijska potpora grada ili države. U slučaju Zagreba i drugih većih hrvatskih gradova, to bi značilo pronalaženje modela financiranja koji bi mogao pokriti milijunske godišnje izdatke, uz jasno definirane ciljeve: smanjenje prometnih gužvi, poticanje održive mobilnosti i poboljšanje kvalitete zraka.