Jedna od najpoznatijih europskih rijeka, u kojoj je kupanje zabranjeno više od 60 godina, uskoro bi mogla postati sigurna za kupače

Gradovi diljem Europe posljednjih godina vraćaju život svojim rijekama. Šetnice se pretvaraju u parkove, obale u mjesta za druženje, a ponegdje se ponovno i kupa. Nakon što je Pariz ovog ljeta ponovno dopustio kupanje u Sieni, Rim želi sličan scenarij na Tiberu. Ideja zvuči romantično i pomalo nevjerojatno: zamislite ljetno osvježenje s pogledom na rimske mostove i kupole. No, može li se to doista ostvariti u skorom roku?

Rimski gradonačelnik Roberto Gualtieri najavio je da bi Tiber mogao postati dovoljno čist za kupanje u sljedećih pet godina, odnosno do 2030. godine. Poruku je ponovio i tijekom posjeta Japanu, uz tvrdnju da je cilj „posve izvediv“ te da bi rimskom projektu trebala i manja ulaganja od pariških, jer je Tiber, kako tvrdi, u startu manje onečišćen od Siene, prenosi Reuters. Osnovana je i radna skupina koja koordinira plan s državnim i regionalnim tijelima.

Kupanje u Tiberu bilo je uobičajeno sve do 1960-ih, kada je zbog onečišćenja uvedena zabrana koja vrijedi i danas, a prekršitelji riskiraju novčane kazne od nekoliko stotina eura. Talijanski državni institut za zaštitu okoliša i istraživanja (ISPRA) u svojim praćenjima riječnih makrootpada bilježi da više od 80% plutajućeg otpada u talijanskim rijekama čini plastika, s najvećim opterećenjem upravo na urbanim dionicama poput Rima.

Uz kruti otpad, ključan je i mikrobiološki rizik. Talijansko društvo za okolišnu medicinu (SIMA) upozorava na visoke zdravstvene rizike zbog fekalnih bakterija poput E. coli, koje mogu izazvati gastrointestinalne infekcije te iritacije kože i očiju pri duljoj izloženosti. Predsjednik SIMA-e Alessandro Miani procjenjuje da će osiguravanje zdravstvene sigurnosti zahtijevati “ogromne napore”.

Pariz je Sienu otvorio za javno kupanje prvi put nakon više od stoljeća, i to tek nakon velikog, višegodišnjeg programa vrijednog oko 1,4 milijarde eura. Ulaganja su uključila modernizaciju odvodnje i pročišćavanja, spajanje desetaka tisuća kućanstava na kanalizaciju te izgradnju retencijskih bazena koji sprječavaju prelijevanje mješovitih kanalizacijskih voda u rijeku nakon jakih kiša. Tri uređena kupališta (kod Eiffelova tornja, u blizini katedrale Notre-Dame i u Bercyju) danas rade uz stalni nadzor kvalitete vode.

Struka i dio talijanskih medija skeptični su prema roku od pet godina. Argumenti su jasni: od mikrobioloških problema i makrootpada do realnosti velikih javnih radova u Italiji, zemlji u kojoj procedure često potraju dulje od plana.

Kritičari upozoravaju da bi projekt, ako i krene, mogao potrajati znatno više od jedne političke garniture. Gradonačelnik pak ostaje pri tvrdnji da je cilj izvediv i, usto, jeftiniji od pariškog, prenosi The Guardian. Istina je vjerojatno negdje između. Tehnički je, naime, moguće, ali ritam će ovisiti o novcu, koordinaciji i političkoj upornosti.

Dobivaju hladovinu i osvježenje usred grada u sve toplijim ljetima, novo javno dobro i razlog manje za odlazak na pretrpane gradske bazene. Turistički gledano, uređena kupališta na Tiberu bila bi novi magnet za posjetitelje, sličan „wow-efektu“ koji je donijela Siene. Ekološki gledano, svako smanjenje ispuštanja i otpada diže kvalitetu cijelog riječnog ekosustava, od obala do ušća u Tirensko more. A simbolički, Rim bi poručio da su njegove povijesne vode ponovno za ljude, a ne samo za razglednice!