U ovom gradu stanovnici za recikliranje besplatno dobivaju svježe voće i povrće, u njemu je čak 48 parkova i svake se godine posadi 100.000 novih stabala

Kada razmišljamo o tzv. zelenim gradovima, gradovima koji prednjače u održivom razvoju i zelenim politikama, nerijetko nas put odvede u neke od onih na europskom kontinentu. No, postoji jedan u dalekom Brazilu, koji slovi za svijetli primjer održivosti i ekološke osviještenosti na svjetskoj razini. Ponekad ga nazivaju i najzelenijim gradom na svijetu, a definitivno ekološkom prijestolnicom Brazila. Taj se grad zove Curitiba, a glavni je grad brazilske države Paraná. Nazivaju ga i najinovativnijim gradom u Brazilu te idealom kvalitete života u toj zemlji. U nastavku teksta doznajte po čemu je Curitiba toliko posebna.

Prema pisanju lista El Pais iz 2023. godine, taj grad – smješten kojih 100 kilometara od obale i oko 700 kilometara od vodopada Iguazú, jednih od najspektakularnijih na svijetu – nazivaju brazilskim gradom budućnosti koji je postao predmet zavisti ostatka zemlje. Curitiba se ‘rodila’ krajem 17. stoljeća, na mjestu naselja u kojem su živjeli kopači zlata, no danas je daleko odmakla od tih skromnih početaka: u zadnjih 50 godina njezin se broj stanovnika utrostručio, na čak 1,9 milijuna.

Ona je osmi najveći grad Brazila, a kako navodi taj list, “u zemlji koja je svijetu dala termin favela, dvije su riječi tajna njegova uspjeha: uredan razvoj’. No, taj uredan razvoj, u smislu urbanog planiranja i promišljanja, nije započeo ‘jučer’. Njegovi su temelji udareni desetljećima ranije, a 1970-ih godina krenulo se s ozbiljnim realizacijama i primjenama. Danas to temelje nadograđuju i prilagođavaju tekućim zahtjevima i izazovima.

Curitiba, čiji žitelji predstavljaju miks poljskog, talijanskog, židovskog i japanskog naslijeđa, ima doista mnogo zelenih karakteristika. Za početak – doslovno je ‘zelen’. Grad ima čak 48 parkova i 13 milijuna metara četvornih autohtonog zelenila, a svake godine posade 100 tisuća stabala. Prvi park u gradu kreiran je 1886. godine, dok su ostali nastali u zadnjih 50 godina, čime su u biti smanjili rizik od poplava te ‘zauzeli’ područja na kojima bi potencijalno nicala ilegalna naselja potleušica koja bi, s vremenom, mogla prerasti u favele.

Po glavi stanovnika Curitiba se hvali s čak 60 metara četvornih zelenila, što je barem pet puta više od minimalnih 12 koliko preporuče Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Nimalo ne čudi da je upravo tamošnji botanički vrt jedna od glavnih atrakcija grada.

Grad je proveo i zanimljive ideje po pitanju javnog prijevoza. Curitiba se, naime, hvalila prvim sustavom autobusnog prijevoza pod nazivom ‘bus rapid transit – BRT, u kojem autobusni prijevoz ‘imitira’ neku vrstu metroa. Uspješnost sustava tražio je redizajn postojećeg – podupiranje glavnih prometnih osovina grada, kao što su sjever-jug i istok-zapad, s kružnim linijama koje povezuju četvrti, ali i oformljavanje linija samo za autobuse, kako bi oni prometovali netaknuti kaosom ostalog prometa u gradu.

Prepoznatljivi simbol tog sustava su autobusne stanice, nalik na prozirne cijevi, a sustav uključuje i 20-ak terminala koji omogućavaju transfere između linija. Tamošnji autobusi, detaljizira Think Sustainability, dolaze svakih 90 sekundi. Nadalje, investirali su i u prvih nekoliko desetaka električnih autobusa, a uz sve to grad se hvali i ekstenzivnom mrežom biciklističkih staza te pješačkim zonama. Biciklistima je već sad na raspolaganju 250 kilometara staza, a cilj je doseći 400.

No, ni to nije sve. U gradu postoji i uređen sustav recikliranja – navodno recikliraju oko 70 posto otpada koji proizvode. Posebnost njihova sustava je taj što se materijali i sirovine koji se mogu reciklirati mogu mijenjati za prehrambene namirnice, voće i povrće. U tom sustavu navodno sudjeluje 90 posto tamošnjih stanovnika. Isto tako, poklanja se pažnja razvoju četvrti, dok je primjerice bivše odlagalište smeća pretvoreno u piramidu koji čine tisuće solarnih panela.

No, ima i izazova. Primjerice, sve više stanovnika naginje kupnji automobila, a unatoč pažljivom planiraju grada ipak, na svojim rubovima, ima i favela. Neke od mana pobraja i Architectural Review. Navodi kako nemaju svi stanovnici grada jednak pristup spomenutom zelenilu, kako je iznimno velika potreba za socijalnim stanovanjem, te da spomenuti sustav recikliranja ne koriste svi podjednako, već prvenstveno oni najsiromašniji. Kao problem navode i visoku stopu kriminala – 2017. godine taj je grad bio jedan od 50 najnasilnijih na svijetu.

Na kraju zaključuju: “Urbani planeri odmaknuli su se od priče o eko-gradovima i prešli na onu otpornih i pametnih gradova. No, temeljni su principi održivosti ostali isti: holistička i istovremena ekološka, ekonomska i socijalna akcija koja teži dugoročnoj ravnoteži. Unatoč nekim svojim zamkama, integrativni sustavi i inovativne inicijative Curitibe i dalje će inspirirati druge gradove, pogotovo one na Globalnom jugu, gdje resursa nedostaje, ali kreativnost može daleko dogurati”.