U ovom kaštelu iz 16. stoljeća živi 11. generacija iste obitelji koja vodi fantastičan restoran s najsočnijom pekom i pogledom koji se pamti

Kad ste na odmoru, isplati se malo udaljiti od obale, zaviriti u unutrašnjost, otkriti neočekivana mjesta na kojima vladaju mir i onaj autentični otočki život. Takvih je mjesta u Dalmaciji puno, kao i na Braču, a jedno od onih koji se na tom otoku ne propuštaju je eko etno selo Dol. Upravo se u tom kamenom ljepotanu okruženom stijenama, u kojem vrijeme kao da je stalo, nalazi i jedna sasvim posebna konoba – Agroturizam Kaštil Gospodnetić. Za mene, jedno je to od onih mjesta na koje sjećanja već godinama ne blijede, koja uvijek spominjem kad se govori o odličnoj hrani, pogledu, ambijentu i mjestima koja imaju i brižno čuvaju svoju autentičnu priču.

Agroturizam Kaštil Gospodnetić i priča o njemu ima toliko slojeva, da ju je teško prepričati u nekoliko riječi. Prvi je sloj Dol, samo selo o kojem se nalazi, a o kojem možete pročitati ovdje. Dugi je priča o samom kaštelu, nevjerojatnoj povijesnoj zgradi koja stoljećima svjedoči promjenama na otoku, treća je ona o marljivoj obitelji koja sve radi sa srcem i ljubavlju, što nas dovodi i do zadnjeg dijela priča. Onog o hrani, ugođaju i gostoprimstvu koje ćete tamo osjetiti.

Kaštel u kojem se danas restoran nalazi je bio je obrambena tvrđava i plemićka kuća, a danas je kulturna baština i nevjerojatan primjer secesijskog interijera. Prvi su dijelovi izgrađeni još u 16. stoljeću za obranu od Turaka, kasnije je završena kula i dodani su bedemi. No s vremenom je postala nepotrebna za obranu, napadi su se smirili. Obitelj Gospodnetić u posjed utvrde dolazi u 18. stoljeću i od nje radi kuću koja i danas tamo stoji, stvaraju dom.

U kući trenutno boravi 11. generacija obitelji Gospodnetić, a mi smo razgovarali s Ermanom Gospodnetićem i njegovom suprugom Marinom, koji danas vode restoran. I to kakav restoran. S prostrane terase pruža se pogled na more, sve do dva kilometra udaljenih Postira, hrana je ukusna, domaća i pripremljena s ljubavlju, a tijekom posjete obitelj će vas pozvati da razgledate secesijski interijer i njihove obiteljske uspomene. Iz novije povijesti, ljubiteljima književnog hita Osmi povjerenik nedavno preminulog Renata Baretića zanimljiv će biti i podatak da su se dijelovi istoimenog filma snimali upravo u ovom divnom kaštelu.

„Restoran je prvi otvorio moj otac, Jakov Gospodnetić, i to 1988. ili 1989. Zbog rata je na neko vrijeme sve stalo, a mi smo ponovo krenuli 2012. godine. Specifično je da radimo isključivo na rezervacije, ne samo stola, već nam naši gosti trebaju unaprijed javiti što će jesti, hoće li to biti peka, ražanj, naša odlična pašticada, riba…,“ govori nam Ermano.

U početku je bilo teško naviknuti ljude da prilikom rezervacije stola odmah odaberu i hranu, no s vremenom se stvar uhodala. Ako se netko pojavi nenajavljen, probat će mu pripremiti nešto, ali neće moći puno birati. Njihovi su specijaliteti peka, i to mesna, s janjetinom ili teletinom, kao i ona s hobotnicom. Prema najavama pripremaju i ražanj, a u dijelu menija s imenom „Iz nonine kuharice“ mogu se pronaći janjetina s bižima, pašticada, crni rižoto ili riba s gradela.

„Uzgajamo svoje povrće, u jedno doba ljeta imamo skoro sve iz našeg vrta. Osim toga, radimo i svoje vino i maslinovo ulje,“ kaže nam Natalija Gospodnetić. Njih dvoje sada vode restoran, ali cijela obitelj uskače koliko može, a uvijek se je u blizini i začetnik svega, barba Jakov.

Jedan od najposebnijih trenutaka cijele večere kod Gospodnetića događa se obično nakon glavnog jela. Dok gosti siti i opušteni uživaju u pogledu i ambijentu čekajući desert, obitelj ih poziva da obiđu sam kaštel. Obitelj ih vodi u dvije uređene prostorije s početka 20. stoljeća, šalun i camera de furesti (salon i gostijska soba), koje su sačuvane u originalnom secesijskom obliku, s nekoliko elemenata renesanse i bidermajera.

A desert za koji će se mnogi odlučiti je hrapoćuša, tradicionalna dolska torta čije je umijeće izrade uvršteno na listu zaštićenih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Ime je dobila po lokalnom kamenu ”hrapoćuša” na koji neodoljivo podsjeća, i obitelj Gospodnetić s ponosom ju priprema.

Obitelj Gospodnetić i njihov predivan Kaštel primjer su turizma kakav bi trebao biti. Onog iskrenog, autentičnog, koji se ne ušminkava zbog fotografije na Instagramu. Uostalom, ambijent, pogled, priča, hrana, sve je zaokruženo i ne treba ni trunku filtera. Jedno je sigurno. Vratit ćemo se na njihovu slasnu peku prvom prilikom kad ponovo budemo na Braču i ponovo svim osjetilima uroniti u uzbudljivu povijesnu priču.