Barba Leo vodi obiteljsku konobu koja ne ovisi o sezoni i turistima! Hrana je izvrsna, cijene pristojne, a porcije poštene: “Naš je moto: samo domaće!”

Bistro Pjat u Zadru ono je što mi kontinentalci zamišljamo kad čujemo riječ konoba. Rustikalan, ali uredan interijer, ponuda jela ispisana kredom na ploči, konobari koji ti preporučuju što taj dan naručiti i živopisni gazda koji leti od stola do stola i vodi računa da sve funkcionira. I naravno, fantastična hrana, koja dolazi u poštenim porcijama i čiji okus se pamti još dugo nakon što se napusti zadarski poluotok.

Bistro Pjat nalazi se na zadarskom poluotoku, u najljepšem dijelu grada, i već je deset godina nezaobilazno mjesto za one koji vole pravu, dalmatinsku spizu i domaćinsku atmosferu. Posjetili smo ga nedavno, bila je sredina siječnja, turisti u gradu mogli su se nabrojati na prste jedne ruke, ali u Pjatu je za ručak trebalo rezervirati stol.

Kad dođete na ulaz, čak i s rezervacijom, pričekat ćete da vas za stol smjesti Leo, vlasnik, živopisni čovjek naizgled strogog glasa i simpatičnog lica. Iskoristili smo priliku da ga pitamo o filozofiji njegova lokala i jela koja u njemu pripremaju. “Naš je moto samo domaća kuhinja, ali i da svatko može kod nas doći pojesti jer imamo i povoljnih jela, već od 10 eura. Da, više je Zadrana i domaćih ljudi nego stranih turista, čak i ljeti. Ali to je zato što oni pola toga s našeg jelovnika ne bi razumjeli, pržene girice, mole, ili recimo jetricu sa žara i tripice… Oni traže što im je poznato, lazanje, pizzu i bečke šnicle, ali mi to ne radimo“, ispričao nam je barba Leo.

U kuhinji je glavna njegova supruga Anita, koja stoji iza svih divnih jela i deserata u kojima gosti uživaju, dok Leo i dvije kćeri, Lea i Mara, vode brigu o blagovaonici. Osim što su vjerni domaćoj, dalmatinskoj hrani, Leo pazi i da su sve namirnice lokalne, a rade i odlične slastice, peku svoj kruh…

„Riba je svježa s peškarije, imamo svoje mesare, nabavljamo povrće na tržnici… Mislim da bi svi restorani trebali njegovati taj dalmatinski koncept, ne bježati od svoga, onda turisti ne bi kod nas tražili lazanje i pizze,“ smatra Leo. On od svog pristupa kuhanju i ponudi ne odustaje, a gosti to nagrađuju.

Na crnoj tabli ispred ulaza bijelom je kredom ispisana ponuda marendi s cijenama. Tu nema nedoumica, nema prevara, sve je čisto i transparentno. A iz bogate je ponude zaista teško izabrati. Ako ste za ribu, možete birati između trlja, mola i gavuna za 11 eura, pohani morski pas je 12, čičvarda s molom (slanutak s oslićem) je 18, bakalar bjanko i bakalar brudet 12 eura. Od mesnih jela, tu je neizostavna pašticada (18 eura), jetrica na žaru (11 eura), šnicli ili polpete u šugu… I to je samo dio ponude.

Najbolje je čim sjednete pitati konobara čega ima i što bi taj dan posebno izdvojio. To smo i učinili. Kako sam zadnji put u Pjatu jela bakalar brudet, i bio je izvrstan, ovom sam se prilikom odlučila probati nešto mesno i izbor je pao na pašticadu. Kolega je naručio bakalar bjanko i naša su jela ubrzo stigla pred nas, slasna, mirisna i prilično obilnih porcija.

U porciji pašticade dolaze čak tri juneća šnicla, jako sočna, u prepoznatljivom dalmatinskom umaku i s nedvojbeno domaćim njokima. Okus je odličan, a porciju sam jedva svladala. I tanjur bakalara bio je pošteno napunjen i također je zaslužio sve pohvale.

Za deserte smo odabrali pitu od jabuka, s njihovim domaćim tijestom, te cheesecake s kestenom. Cheesecake je bio kremast, zasitan i neobično ukusan i nakon ovog izdašnog obroka satima nismo ni pomišljali na hranu. Cijeli račun, s dva skuplja jela, dva kolača (svaki stoji 6 eura), mineralnom i colom platili smo manje od 50 eura, točnije 49,10 eura.

Bistro Pjat sigurno je i pouzdano mjesto za ručak u samom centru Zadra, konoba koja ne ovisi o sezoni i turistima već u njoj jedu lokalci, od fizičkih radnika do pravnika i službenika u odijelima. Cijene su pristojne, porcije poštene, a hrana uvijek izvrsna, kao i posluga zbog koje ćete se osjećati kao da ste došli nekom u goste.