Davor kod Poreča uzgaja autohtona istarska goveda i magarce, imanje možete i posjetiti: “Ovo ne možete raditi bez ljubavi”

Ljubav. Bez nje to ne možete raditi. Tim je riječima opisao Davor Poropat svoju svakodnevicu. Ona započinje rano ujutro, kada većina nas još spava. Svaki dan se diže u pola pet, odlazi na gospodarstvo, pobrine se za životinje i sve ostalo što treba, a zatim kreće na ‘standardni’ posao. Tamo je do tri, a zatim ponovno na imanje… Ispunjena je to satnica pravnika, ali i vlasnika OPG-a Poropat kod Poreča koji se bavi uzgojem autohtonih istarskih pasmina krava i magaraca.

‘Sjedište’ te Davorove svakodnevice nalazi se u selu Dračevac, kojih osam kilometara udaljenom od Poreča, no ni Davora ni njegov OPG neće pronaći na internetu ni na društvenim mrežama. Pronaći ćete ga u poslu. „Na imanju imamo autohtone pasmine istarskog goveda, i to 24 rasplodna grla. Imamo i autohtonu pasminu istarskog magarca, trenutačno ih je na gospodarstvu 51. Tu su i ovce, no one nisu autohtone, njih 20-ak. Koza trenutačno ima samo sedam, a imao sam i par istarskih koza koje su jako rijetke… Osim tih životinja, imamo i masline i proizvodimo maslinovo ulje. Imamo 1200 stabala maslina“, nabraja 49-godišnji Davor. Gospodarstvo ukupno broji 50 hektara, a na njima većinom proizvodi krmivo za životinje.

Sam OPG Poropat otvorio je njegov otac 2003. godine, ispričao nam je Davor. U jednom trenutku one je preuzeo posao i trenutačno, kako mu otac više ne može pomagati, o svemu brine sam. A to da će svakodnevno biti na zemlji, sa životinjama, bio je, čini se, dio njegova genetskog koda. Cijela njegova obitelji, dakle njegov otac, njegov djed i pradjed, svi su se bavili poljoprivredom. Pa tako je u njoj ‘završio’ i on. „Ništa na silu, sve prirodno, samo se gospodarstvo povećava…“, opisao je Davor stočarstvo koje je tradicionalno u njegovoj obitelji.

„Poropat je jedno prezime koje je jako popularno u Istri. Radilo se o nomadima koji su imali ovce i koji su se s Ćićarije, s ovcama, spuštali na obalu. No, neki su tu i ostali, među njima i dio moje obitelji 1850-ih godina. Jedan je brat otišao kod Bala, a jedan je ostao kod Poreča i uzgajali su ovce. Imali su i goveda, no ona su polako počela izumirati kako su došli strojevi. Moj je tata obnovio proizvodnju 1995. godine, a magarce imamo od 2000. godine, pojašnjava Davor.

Rad sa životinjama je, kaže, jedna posebna vrsta mira. Istarske magarce opisuje kao vrlo društvene. Kad dođete do njih, svi će vas odmah doći pozdraviti. Boškarin je individualnijeg karaktera. Drže se sebe, svog kruga, nisu toliko društveni. „Istarsko govedo ima gen divljeg u sebi… Ono se pripitomi, ali nikada nema baš velikog druženja s njima. Ono je slobodno…“, objašnjava.

Magarci su mu jedna od omiljenih životinja, no voli i istarske bikove. Trenutačno na svom imanju, radi rasploda, ima jednog bika. Ima i mlade, ali oni idu za meso, kaže. „Istarski bik je jedna od najljepših životinja, on je jedna posebna životinja. Bude velik, dođu do jedne tone, to je potentna, velika životinja, moćna i estetski jako lijepa, crna sa sivim šarama“, kaže on. Kako taj bik on reagira na ljude, zanimalo nas je. „Možete ga pogladiti i to je to, pogotovo kad je sezona parenja“, kaže.

Za sve to blago, ali i za sve ostale poslove brine sam. Uvelike se oslanja na mehanizaciju, ali kada je potrebno i na sezonske radnike. Davor proizvodi meso, dakle teletinu, junetinu i govedinu, ali i magareće meso koje daje u otkup jedinoj županijskoj tvrtki. Isto tako, proizvodi i magareće mlijeko, maslinovo ulje i neke sitnije stvari, kako kaže, ono što ima u manjim količinama, primjerice lješnjake… Kod njega nema dostave, proizvodi su takvi da se prodaju svježi, dakle prodaje na kućnom pragu. Iako formalno nije registriran kao ekološki proizvođač, većina proizvodnje na njegovom gospodarstvu, na kojem životinje žive slobodno, jest ekološka.

Posao je to koji traži prisutnost 365 dana u godini. Ako i ide na neki izlet ili putovanje, a uživa u biciklizmu, plivanju i planinarenju, izbiva maksimalno tri dana, i za te dane također treba pronaći ‘zamjenu’. No, uspijeva. „Tako se rodite… „, kaže Davor. Ritam mu je malo zastrašujući, nema baš puno mjesta za predah, posla ima puno. No, organizira se tako da sve stigne. „Posložite si prioritete i obavite što trebate, nema ono ‘neda mi se’ ili ‘neću’… Riješite odmah neke stvari“, kaže.

Ako je na svom imanju i ima vremena, Davor ga rado pokaže zainteresiranima. Nema registrirano izletište, no nekada mu znaju doći ljudi, među ostalim s djecom, pa im pokaže gospodarstvo i životinje. Ljeti doduše ima puno posla, radi na pripremi sjena, pa nema toliko vremena, ali zimi je lakše. Pronaći ćete ga na adresi Dračevac 14, mjestu gdje i dalje, zahvaljujući upravo njemu, živi autohtonost, tradicija i sjećanje na nekadašnji način života.