Kad poželim dobar i konkretan gablec, ovo mjesto me nikad ne razočara: s cijenama ne pretjeruju, a hrana je fina i svježa

Kad mi se jede nešto fino i kuhano, Punkt mi je već dugo neka vrsta sigurnog mjesta. Znam da ću tamo dobiti kvalitetan obrok koji ima okus po svježim namirnicama i domaćoj hrani, a ne po onim bezličnim kombinacijama koje na kraju sve mirišu i imaju isti okus, kao plastične žvakalice koje samo promijene oblik na tanjuru.

Nijednom, ali doslovno nijednom, nisam požalila što sam ondje uzela gablec. I to mi je možda najbolja preporuka koju nekom mjestu mogu dati: iz Punkta uvijek izađem zadovoljna jer imam osjećaj da sam imala stvarno dobar obrok za primjerenu cijenu.

Mali lokal smjestio se u Zagrebu na Martinovki, u Koranskoj 1, u prolazu koji baš i ne sugerira da ćete ondje pronaći kvalitetno mjesto za ručak. Punkt je malen, jednostavan i topao, s nekoliko stolova unutra i terasom, a atmosfera je više nalik kvartovskom mjestu na koje svratite jer znate ljude i znate što vas čeka nego restoranu u koji odlazite “na događaj”.

A upravo je iz takve potrebe cijela priča i nastala. Ivana Trobentar godinama je živjela i radila u tom dijelu grada i stalno tražila mjesto na kojem bi tijekom radnog dana mogla pojesti topao, kvalitetan obrok bez potrebe da ga sama kuha. Ideja je neko vrijeme čekala pravi trenutak, a 2021. pridružila joj se Adrijana, koja je razmišljala na sličan način, kako navode na after5. Tako je Punkt zapravo nastao iz vrlo jednostavne premise: napraviti mjesto kakvo su i same željele imati u kvartu.

I taj se početni koncept do danas vrlo jasno osjeti u jelovniku. Ne pokušavaju kuhati desetke različitih jela niti glumiti restoran sa šest stranica menija. Rade od ponedjeljka do petka od 09.00 do 15.30 i nude mali broj jela, od kojih je barem jedno na žlicu, a jelovnik se slaže prema sezoni, dostupnim namirnicama i onome što ekipa taj mjesec želi kuhati.

Povrće nabavljaju od prodavačica s Trešnjevačkog placa, koriste žitarice domaćih proizvođača, kvalitetna ulja i svježe meso hrvatskog podrijetla, a naglasak je na mahunarkama, povrću, cjelovitim žitaricama i jelima koja će vas zasititi bez osjećaja da ste upravo pojeli ciglu.

U Punktu se kuha pašticada, chili con carne, curry piletina, šalša s paštom, toskansko i marokansko varivo, guste juhe i druga jela koja više podsjećaju na pošten ručak nego na pokušaj da vam netko proda tri lista salate pod „zdravi“ obrok.

Posebno mi se sviđa to što su porcije jela na žlicu ozbiljne, 500 mililitara, pa riječ “gablec” ovdje ne znači da ćete dva sata poslije tražiti nešto slatko samo zato što ste još gladni. Juhe i variva ne zgušnjavaju umjetnim dodacima nego povrćem, a uz ručak se mogu uzeti i njihova fina beskvasna peciva od ekološkog pirovog brašna, uz dodatke poput zobi, heljde, kukuruznog brašna, jogurta ili blitve.

Cijene su pritom ostale u rangu normalnog zagrebačkog ručka. Aktualni jelovnik za rujan 2026. kreće se od 7 eura za krem juhe, preko 8 ili 9 eura za vegetarijanska variva i paštu, do 10 ili 12 eura za konkretnija mesna jela. Pašticada i chili con carne stoje 12 eura, curry piletina 10, a beskvasno pecivo 1,50 eura. Deserti su uglavnom 3,50 do 4 eura.

Još jedna stvar koja mi je kod Punkta simpatična jest to što iza svega stoji ekipa žena koje uglavnom nisu krenule iz klasičnog ugostiteljstva. Među njima su matematičarka, ekonomistice, pravnica i školovana kuharica, pa cijela priča djeluje kao rezultat zajedničke opsesije dobrom hranom, a ne kao unaprijed nacrtan ugostiteljski projekt. Jelovnik slažu zajedno, kombinirajući sezonske namirnice, vlastite ideje i ono što gosti očito vole jesti.

Možda je upravo zato Punkt mjesto koje mi je teško opisati riječima poput “street food”, “zdrava hrana” ili “bistro”. Sve su one tehnički donekle točne, ali nijedna ne pogađa bit. Za mene je Punkt jednostavno mjesto na kojem znam da ću dobiti nešto toplo, fino, svježe i pošteno skuhano. Bez velikih obećanja, bez egzibicija i bez hrane koja izgleda spektakularnije nego što je ukusna. A kad usred radnog dana samo želite sjesti, pojesti dobar ručak i nastaviti dalje zadovoljni, ponekad vam zapravo ništa više ni ne treba.