Već dugo nismo pojeli ovakve ćevape u Zagrebu: legendarni lokal u Cvjetnom naselju i dalje drži nivo, a najveći plus je to što veličinu porcije birate sami

Kad vam netko spomene zagrebačko Cvjetno naselje, vjerojatno najprije pomislite na HRT i studentski dom u kojem su stasale brojne generacije. Taj je kvart posebna mala scena sam za sebe, kombinacija studentske energije, mirisa menze i poznatih zagrebačkih priča koje su se ondje godinama prepričavale. I sam sam ondje proveo dobar dio svojih studentskih dana, pa mi je taj dio grada ostao posebno drag. No, jeste li znali da se tik do doma, gotovo neprimjetno iza ugla, nalazi mjesto koje pravi gurmani i ljubitelji roštilja nikada ne preskaču? Čuvena Tvornica pljeskavica TPK već godinama slovi kao jedno od najboljih mjesta za roštilj u Zagrebu. Legendarni ćevapi i pljeskavice privlače i studente i ozbiljne mesne znalce, a mnogi tvrde da se ovdje roštilj radi „kao nekad“. Zato smo odlučili i sami svratiti i provjeriti iz prve ruke drži li TPK i dalje svoj status jednog od najomiljenijih adresa za roštilj u gradu.

Tvornica pljeskavica TPK nije nikakav lanac, niti „moderni burger joint“ kakvih je danas na svakom uglu. To je lokal koji je 2012. osnovao Pavao Podolski, nekadašnji menadžer najvećih hrvatskih rock bendova, i pretvorio ga u mjesto koje je s vremenom postalo simbol pravog, autentičnog roštilja u Zagrebu. Umjesto dizajnerskih stolica i industrijskih lampi, ovdje nas je dočekala jednostavnost, kakva i priliči restoranu koji poslužuje odličan roštilj pripremljen na tradicionalan način.

Stigli smo u TPK u vrijeme ručka, nešto iza 13 sati i ugodno se smjestili. Atmosfera je bila živa, pomalo nalik backstageu na koncertu jer svi znaju što ih čeka i svi znaju zašto su tu. Glavna zvijezda menija je, naravno, mljeveno meso. Na njemu ćete pronaći ćevape, pljeskavice (obične, s kajmakom, s lukom…), đevreke, mesne uštipke i brojne druge mesne specijalitete, a ono što ovaj lokal izdvaja od drugih jest činjenica da se sve priprema isključivo od svježe samljevene junetine.

„Poput prave male manufakture, u TPK vas nikada neće dočekati unaprijed oblikovane porcije i centralne prerade, čak nemamo ni smrznute proizvode koji čekaju svoj red u hladnjaku, već sve radimo sami i gostu poslužujemo samo najbolje meso“, objašnjava nam Podolski i dodaje kako tek nakon što gosti naruče svoju narudžbu, tek tada meso ide kroz mašinu, izlazi iz ljevka, oblikuje se i stavlja na vrući roštilj od vulkanskog kamena. Upravo ta praksa daje mu neusporedivu sočnost i teksturu.

Na meniju smo pronašli i piletinu, batak i zabatak, ali oni su tog dana ostali u drugom planu. Jer kad dođeš po pravi roštilj, znaš da se čarolija događa onog trenutka kad se miris svježe junetine i tople lepinje počne širiti prostorijom. Taj miris budi apetit i stvara onu posebnu napetost iščekivanja koju znaju samo ljubitelji dobrog mesa. Naručujemo nekoliko ćevapa, pljeskavicu sa sirom, đevrek, zapečeni grah i šopsku salatu. Sve stiže na stol brzo, precizno i bez nepotrebnog čekanja, u onom prepoznatljivom „roštiljskom tempu“ koji ne ostavlja mjesta nervozi, samo želji da što prije zagrizete.

Prvi zalogaj ćevapa otkrio nam je sve što ovu adresu čini posebnom. Meso je nevjerojatno mekano, a sokovi se doslovno oslobađaju pod zubima, bez masnoće koja preuzima okus i bez ijedne suhe niti. Svježina junetine osjeti se odmah, nema prenaglašenog dima i začina koji pokušavaju prikriti nedostatke. Dovoljno je reći da smo nakon prvog zalogaja pogledali jedni druge i pomislili isto: „Ovakve ćevape nismo jeli godinama.“

Pljeskavica sa sirom pokazala nam je drugu stranu iste filozofije, onu koja se temelji na jednostavnosti i preciznosti. Sir se je topio u sredini, lijepo se je povezao s mesom i stvarao, bez pretjerivanja, bogat i zaokružen okus. Đevrek je donio zanimljivu teksturalnu igru između uštipka i pljeskavice, te je idealan za one koji vole isprobati više okusa u jednom tanjuru. Najveća razlika koju smo odmah osjetili u odnosu na mnoge druge lokalne roštiljarnice je svježina. Meso nije imalo onaj „napuhani“ osjećaj koji dolazi od raznih dodataka poput soje ili sode, već prirodnu strukturu i čisti okus junetine.

Još jedna od stvari koja TPK izdvaja od većine drugih roštiljarnica je potpuna sloboda u kreiranju vlastitog tanjura. Ovdje nema unaprijed zadanih „dječjih porcija“ ni pravila jer možete naručiti točno onoliko ćevapa koliko možete pojesti. Možete uzeti dva, tri ili sedam komada, spojiti ćevape s uštipkom, dodati jedan đevrek ili malu pljeskavicu sa sirom i složiti kombinaciju po vlastitom ukusu, baš kao što smo i mi napravili. Cijene su pritom sasvim transparentne i, s obzirom na kvalitetu i količinu, više nego korektne: porcija ćevapa (350 g) stoji 9 eura, pljeskavica sa sirom 11,40 eura, mesni uštipci 11,50 eura, a đevrek 13,50 eura.

TPK je svoja vrata prvi put otvorio u prosincu 2012. godine, isprva kao mali eksperiment trojice entuzijasta koji su željeli donijeti nešto drugačije na zagrebačku gastro scenu. Nitko tada nije mogao pretpostaviti koliko će brzo postati pravi hit. Redovi pred lokalom i rezervacije tjednima unaprijed ubrzo su postali svakodnevica, a TPK je u kratkom vremenu stekao status jedne od najprepoznatljivijih roštiljskih adresa u gradu.

Od 2015. nalazi se u današnjem prostoru u zagrebačkom Cvjetnom naselju, u kojem je tijekom godina prošao niz izazova. Bilo je tu svega, od odlaska suosnivača i potpune reorganizacije kuhinje, preko nezgoda s drvenim ugljenom i iskrom koja je izazvala požar, pa sve do prelaska na roštilj s vulkanskim kamenom, čime je osigurana stabilna toplina i još bolja kontrola pečenja. Sve to vrijeme, dok su cijene mesa divljale i tržište se mijenjalo, TPK je uspio zadržati ono najvažnije, a to je dosljedna kvaliteta koja ga je i proslavila.

Iza svega stoji Pavao Podolski, čovjek koji je od backstagea rock koncerata došao do roštilja. Prije nego što je otvorio TPK, bio je duboko u hrvatskoj glazbenoj sceni: radio je s Pipsima, Majkama i Akijem Rahimovskim. Bio je menadžer na turnejama, festivalskim pozornicama i koncertima koji su obilježili 90-e i 2000-e.  Kad je shvatio da je taj svijet nestabilan, odlučio je napraviti zaokret. Inspiraciju je pronašao kod poznanika iz Leskovca i otvorio lokal. U početku s partnerima, kasnije sam, Pavao je lokal gradio tvrdoglavo, polako i po svom. Danas vodi TPK uz pomoć malog, uhodanog tima, radi od ponedjeljka do subote, nedjeljom odmara. I dalje osobno kontrolira meso, nabavu i način pečenja.

U svijetu gdje sve postaje „koncept“, TPK ostaje ono što jest, mjesto za pravi roštilj. Ovdje će vas dočekati dobro meso i priča koja ima dušu. Ako želite znati kako izgleda kad netko s rock’n’roll backgroundom preuzme roštilj i ne pristaje na kompromise, Cvjetno naselje zna odgovor.