Usred Podravine obitelj Mađerić njeguje plantažu indijanskih banana: “U početku su nam se rugali, a danas imamo 1600 stabala”

Jabuke, kruške, šljive, breskve i trešnje neke su od voćki koje smo navikli gledati u hrvatskim voćnjacima i na tržnicama. No, zadnjih se godina pokazalo da se u Hrvatskoj mogu uzgajati i egzotične voćke, među kojima je i indijanska banana. Jedna takva plantaža nalazi se u Podravini i na njoj raste oko 1600 stabala ovog egzotičnog voća! Okusom podsjeća na kombinaciju banane, manga i ananasa, uz nježne note vanilije. Neobično voće ovdje ne samo da uspijeva, već iz godine u godinu daje sve bogatije plodove.

Iza cijele priče stoji obitelj Mađerić i njihov OPG InBanana iz Reke nedaleko Koprivnice. Oni su se prije desetak godina odlučili napraviti nešto što je mnogima u početku zvučalo neobično, pa čak i smiješno. Naime, umjesto da ostanu u okvirima klasične poljoprivrede, odlučili su pokušati uzgojiti voće koje je tada u Hrvatskoj bilo gotovo potpuno nepoznato.

Pričaju nam kako put do današnjih plantaža nije bio jednostavan. Bilo je potrebno eksperimentirati sa sadnicama, učiti o uzgoju bez dostupnih domaćih iskustava, nabavljati sjeme iz različitih dijelova Europe i Amerike, a potom se boriti i s voluharicama koje su im uništile gotovo 70 posto nasada. Ipak, nisu odustali. Danas imaju dvije plantaže s ukupno oko 1600 stabala i među rijetkim su proizvođačima indijanske banane u Hrvatskoj.

Obitelj Mađerić generacijama se bavila stočarstvom, no 2010. godine odlučili su napraviti veliki zaokret. Prestali su se baviti stočarstvom i okrenuli ratarstvu te poljoprivrednim uslugama. U međuvremenu su u vlastitom voćnjaku počeli saditi različite egzotične voćke. Među njima se našla i paw-paw banana, kod nas poznatija kao indijanska banana. Kada je prvi put donijela plod, uslijedilo je iznenađenje: “Pomislili smo si da ako smo mi toliko oduševljeni njezinim okusom, možda će biti i drugi”, ispričali su nam.

Počeli su razmišljati može li se ta neobična voćka ozbiljnije uzgajati u njihovom kraju pa su 2018. posadili prvi konkretniji broj stabala indijanske banane. Jedan od razloga bio je vrlo konkretan: shvatili su da se od konvencionalne poljoprivrede sve teže živi.

Ipak, njihova ideja nije odmah naišla na oduševljenje. “Kao što je i očekivano kod nas na Balkanu, većina ljudi se smijala i izrugivala takvoj ideji. To čuđenje, ismijavanje ili ruganje aktualno je i danas, doduše u manjoj mjeri nego prije”, kažu. Nisu ni sami bili sigurni da će njihov plan uspjeti. Čak četiri godine prije sadnje prve plantaže posadili su nekoliko eksperimentalnih stabala na različite pozicije na imanju. Isprobavali su sjevernu stranu i sjenovita mjesta kako bi utvrdili može li indijanska banana uopće opstati u njihovom podneblju. Kada su se uvjerili da može, pojavila se nova prepreka – sadni materijal.

Naime, te je godine izbor sorti i sadnog materijala bio izrazito ograničen, pa su sjeme morali naručivati iz cijele Europe, ali i Amerike. Iz njega su potom sami uzgajali sadnice. “Krenuli smo od same nule”, kažu. Nije bilo jednostavno ni saznati kako posložiti samu plantažu. Raspored i tehnika sadnje bili su im praktički nepoznanica pa su se oslanjali na vlastita znanja i iskustvo koje su godinama stjecali u poljoprivredi, a onda je stigao novi problem. Prve tri godine nakon sadnje, voluharice su im uništile gotovo 70 posto nasada. U jednom trenutku bili su vrlo blizu odustajanja, ali ipak su odlučili krenuti ispočetka i obnoviti nasad novim sadnicama. “Od prve ideje do prvih plodova prošlo je otprilike deset godina”, kazali su nam.

Indijanska banana nije voćka za nestrpljive. Prvi oskudniji urod može se očekivati tek u petoj godini, dok se ozbiljniji urod očekuje oko sedme godine, a kada stablo jednom dosegne punu rodnost, može dati i oko 40 kilograma voća. Mađerići danas imaju dvije plantaže s ukupno oko 1600 stabala među kojima je 860 stabala starog nasada i još 750 stabala mladog nasada. Plodove trenutno donosi oko polovica starog nasada. “Starija stabla daju više plodova, dok ih mlađa, posađena nakon gubitaka uzrokovanih voluharicama, daju manje, kazali su nam.

No, posebnost ove voćke nije samo u tome što, osim u Sjevernoj Americi, može uspjeti i u Hrvatskoj, već i u njezinu okusu. “Najposebniji je taj prvi doživljaj ovog voća zato što je potpuno neočekivano da voće takvog okusa raste u Hrvatskoj. Okus podsjeća na kombinaciju nama poznatih voćki poput manga, banane i ananasa s notama vanilije”, opisali su nam Mađerići.

Unutrašnjost ploda je kremasta, gotovo poput pudinga, dok je miris toliko intenzivan da će, kažu, preuzeti cijeli prostor u kojem se nalazite. Naime, u usporedbi s klasičnom bananom, indijanska ima relativno sličnu kalorijsku vrijednost, no razlikuje se po nutritivnom sastavu, a bogata je vitaminima i mineralima, posebno manganom i magnezijem. Velika je prednost i to što je izrazito otporna na bolesti i štetnike, zbog čega se može uzgajati bez upotrebe pesticida.

Kada ljudi prvi put čuju za indijansku bananu, reakcije su različite. No Mađerići kažu da je velik broj njih iznenađujuće znatiželjan. Nakon degustacije mnogi ostanu zatečeni mirisom i okusom pa voće kupuju kako bi ga odnijeli obitelji i prijateljima. Naravno, ne oduševi baš svakoga. Ima i onih koji su skeptični ili ga negativno komentiraju i prije nego što ga probaju, dok nekima jednostavno ne odgovaraju okus i tekstura. Ispričali su nam da najviše zanimanja pokazuju ljubitelji egzotičnog voća te oni koji preferiraju zdravu i sirovu prehranu. Interesa restorana i slastičarnica zasad ima nešto manje, što i nije toliko iznenađujuće s obzirom na to da je riječ o novom i još uvijek nepoznatom voću koje zahtijeva dosta eksperimentiranja.

Ipak, kupaca im ne nedostaje. “Svjesni smo važnosti društvenih mreža i oglašavanja koje nas čini vidljivima. Tako da, mi smo jako zadovoljni brojem dosadašnjih kupaca, a posebno se radujemo pozitivnim recenzijama i ponovnim narudžbama starih kupaca”, kažu.

Indijanska banana prilično je zahtjevna kada je riječ i o logistici. Njezini plodovi ne dozrijevaju istovremeno, pa ih nije moguće sve pobrati u jednom prolazu. Uz to, vrlo su osjetljivi na pritisak i zahtijevaju pažljivo rukovanje i posebno pakiranje. Zbog toga nema strojeva koji bi jednostavno mogli odraditi posao umjesto ljudi. Indijanska banana tako se bere ručno, a svakodnevno se obilazi svako stablo i opipava svaki plod. Na iskusnom je oku i ruci tako da s vremenom prepoznaju koji je spreman za berbu.

Važno je i znati da, kada se jednom ubere, također ova banana ima ograničen rok trajanja. U hladnjaku može izdržati desetak dana, dok je izvan njega trajnost još kraća i ovisi o temperaturi, sve u svemu –  otprilike tri dana.

S obzirom na to da se radi o poprilično neobičnoj kulturi za naše podneblje, strašno nas je zanimalo kako zapravo izgleda uzgoj. Tako su nam naši sugovornici ispričali da briga o plantaži zapravo traje cijele godine, a sezona samo tek nešto više od mjesec dana. Krajem jeseni ili tijekom zime, obrezuju se stabla kako ne bi pretjerano rasla u visinu i širinu te kako bi se kontroliralo gustoću krošnje i olakšalo berbu sljedeće jeseni. U jesen kreće i gnojenje, i to isključivo stajskim gnojem iz ekstenzivne proizvodnje, budući da su, kako su nam kazali, u procesu dobivanja ekološkog certifikata.

Nakon dva ili tri mjeseca mirovanja počinju proljetni radovi. Slijede cijepljenje stabala, frezanje, malčiranje, pregled sustava navodnjavanja, eventualni popravci stupova i servis poljoprivredne mehanizacije, a nakon toga redovita briga o plantaži koja se, kako sezona odmiče, sve više intenzivira. Nakon cvatnje čekaju prve plodove, a ako ih na stablu bude previše, njihov broj reduciraju ne bi li odgovarao veličini i snazi. Ljeti je jedna od najvećih briga navodnjavanje, posebno tijekom sušnih razdoblja, kao što je bilo i ovo ljeto.

O vremenu uvelike ovisi i početak berbe. Naime, iako su prve plodove ranije očekivali početkom rujna, posljednjih godina primjećuju da sezona počinje sve ranije. Ove godine prvi su plodovi krenuli dozrijevati već sredinom kolovoza. Berba bi trebala završiti krajem rujna ili početkom listopada, no i to ovisi o vremenskim uvjetima. Ako nastupi hladno i oblačno razdoblje, plodovi neće dozrijevati istom brzinom. A onda sve kreće ispočetka.

Indijanska banana još je uvijek prava rijetkost u Hrvatskoj, ali Mađerići nisu jedini uzgajivači. “Koliko mi znamo, na prste obje ruke možemo nabrojati sve proizvođače indijanskih banana. Neki imaju veće, a neki manje plantaže”, kažu. Upravo zato im se često javljaju ljudi koji žele saznati više o uzgoju. Neki dolaze i u obilazak plantaže, dok drugi traže konkretne savjete jer i sami razmišljaju o sadnji. Mađerići im ih, kažu, tražene savjete rado daju. I sami su nekada bili na početku i znali koliko je teško doći do informacija.

Ako ste sada poželjeli probati ovo neobično voće, postoji jedan problem – nećete ga pronaći u trgovinama tijekom cijele godine. Indijanska banana dostupna je isključivo tijekom kratke sezone, koja traje nešto više od mjesec dana, uglavnom tijekom rujna i početku listopada. Mađerići je trenutno prodaju na kućnom pragu i na tržnici, a moguće ju je poslati i kurirskom službom prema dogovoru s kupcem. Kilogram stoji devet eura, a sve detalje možete pronaći na stranici njihova OPG-a.