U okolici Zagreba otkrili smo fenomenalne zapečene štrukle, i to na sasvim neočekivanom mjestu: sve rade sami po starinskom receptu

Ima nešto tako udobno, utješno i radosno u poznatom: kad znaš mjesto i koji ti je omiljeni stol, kad znaš što ćeš naručiti i kad se opušteno možeš prepustiti bezbrižnom promatranju svakodnevice na glavnom trgu jednog od najšarmantnijih gradova Hrvatske. Konkretno, u Samoboru si, sjediš za jednim od stolova Kavane Livadić i naručuješ kremšnitu. No, što ako želiš probati nešto drugo? Opcija ima puno, recimo samo da je taj popularni kolač tek ‘vrh slatke sante leda’ u tom kultnom objektu koji već desetljećima predstavlja jedan od ključnih stupova samoborskog ugostiteljskog života.

Kavana Livadić doista je slavni ‘planet’ u ‘svemiru’ kremšnita. Ta poznata obiteljska kavana, koju je još 1989. godine osnovala Marija Labaš, a danas je prepustila u ruke svojim kćerima Matildi Labaš-Purić i Heleni Somek, doista je legendarno mjesto u povijesti grada, jedno do onih s kojima Samobor diše. Smještena na glavnom samoborskom trgu, Trgu kralja Tomislava, danas je kava u biti dio njihova obiteljskog carstva: uz nju se veže i istoimeni hotel, a obitelj drži i restoran Salvator. Njihov je svijet, dakle, onaj slatkog i slanog.

No, ti predstavnici samoborske tradicije osim kremšnita imaju još aduta u rukavu. Primjerice, zapečeni štrukli koje su, uz kremšnitu, njihov najprodavaniji proizvod. Kad se čuju detalji, ne čudi zašto je tomu tako. „To su domaći štrukli kod kojih sve radimo sami. Naša tajna je da se one peku u maslacu, u kombinaciji vrhnja za kuhanje i slatkog vrhnja…“ otkriva nam Matilda.

A kako se točno slažu ti zapačeni štrukli u kavani Livadić? „Napravi se tijesto, razvuku se, zatim u njih ide domaći kravlji sir, a režu se s bakinim starinskim tanjurićem. Onda se skuhaju i još zapeku… Od trenutka narudžbe pa dok ih ne dobijete ipak treba malo vremena, kojih 15 minuta, na njih treba malo čekati“, pojašnjava. U svakom slučaju, u njihovoj izradi drže se starinske recepture, a majstorica za pravljene štrukli je gospođa Blaženka iz Ruda. One je, dodaje Matilda, majstorica i za štrudle.

U ponudi kavane Livadić zapečeni štrukli su već 15 godina. Gosti su ih otkrivali malo pomalo, a danas su neizostavni dio potražnje. Često se dolazi upravo zbog njih, a u porciji su dva komada pa ih ljudi često i podijele. One, naime, pojašnjava Matilda koja pred kremšnitom favorizira upravo zapečene štrukle, nije samo slastica, ona može biti i obrok.

No, u ovo jesensko doba, govori, svi su ludi i za kesten roladom, dok je u proljeća i ljeto hit njihov ledeni vjetar. Oni ga interno, u kavani, zovu beze jer ga rade s beze korama koje njihovi gosti, ali uz prethodnu narudžbu, mogu kod njih također kupiti. Za roladu i vjetar glavna je osoba, kao u slučaju štrukli Blaženka, Klara. Osim navedenih slastica, tu su naravno i klasici, zaherica i švarcvlad torta, a jako je popularan i New York Style Cheesecake, a koji podrazumijeva pečeni sir s domaćim pekmezom od marelice.

Oni koji vole slano uputit će se u njihov restoran Salvator. Ime je dobio po nekadašnjem imenu trga, on je do 1929. godine nosi ime Leopolda Salvatora. U njemu ćete pronaći izdašna mesna jela, primjerice bunceke, češnjovke i krvavice, pa čak i pašticadu, no specijalitet im je ipak teleća koljenica. I sama Matilda za koljenicu ima samo riječi pohvale. „Mekana ko’ duša… A i kruh, radimo domaći, nam je savršen, i super je kad ga se toča u taj saft od pečenje… Koljenica se inače servira uz pečeni krumpir iz pećnice, ima i povrća, a peče se dugo, satima….”, pojašnjava.

Sve navedeno izraslo je iz temelja koje je prije nekoliko desetljeća udarila njihova majka Marija. Uvijek sa smislom za biznis, u jednom je trenutku pokrenula kavanu, a ime su joj nadjenuli po Ferdi Livadiću, slavnom skladatelju i jednom od vođa ilirskog pokreta. Mnogi i danas netočno misle da je ‘Livadić’ njihovo obiteljsko prezime. Sve dok ne sjednu i ne naruče kremšnitu. Ili, možda, uz nju, i zapečene štrukle?