Ivan vodi odličan bistro u Novom Zagrebu: njegove pizze obožavamo, a sad nas je oduševilo i sočno meso za koje nož gotovo i ne treba

Doomsday na hrvatskom jeziku znači sudnji dan ili kraj svijeta. Zvuči jezovito, crno, pesimistično i apokaliptično, ali ljubitelje pizze ova zlokobna riječ asocira na nešto sasvim drugačije. Jer upravo tako zove se odličan bistro & pizza bar u novozagrebačkom naselju Dugave. Malo je onih koji bi se ugostiteljskom objektu usudili dati ovako ”opasno” ime, no 40-godišnji Ivan Vuković bio je dovoljno hrabar za riskiranje, a njegove pizze ”ubojice”, koje su toliko dobre da stvaraju ovisnost, priskrbile su mu vjerne goste koji ne samo da mu se stalno vraćaju, već mu redovito dovode i nove!

Iz Doomsdaya naručujem već godinama, kad nemam vremena, inspiracije ili volje za kuhanjem, a zbog uvijek gladne ekipe koja često svrati na kućno druženje njihov broj već mi je odavno na brzom biranju. Nema pizze koju nisam kušala, Capriciosa, Bosanska, Ljutka, Dalmatinska, Zagrebačka, Slavonska, Bećarska, Čardaš, Dimsy, 4 sira…

I iskreno, ni dan-danas ne bih se mogla odlučiti koja mi je bolja. Tijesto je na svakoj uvijek savršeno, ni pretanko ni predebelo, rub je fantastičan (o da, kod ove pizze ništa se ne ostavlja, pojest ćete apsolutno sve), a umaci su također za prste polizati. Toliko su dobre da ih možete jesti i dan poslije, a najbolje od svega, nisu ”mokre”, tj. neće vam promočiti kutiju u kojoj su dostavljene i nećete morati ”strugati” tijesto s kartona.

A čim je bistro & pizza bar Doomsday lansirao dvije nove hit pizze, nije nas trebalo dugo nagovarati da se zaputimo na adresu Jakuševečka ulica 1E i provjerimo o čemu se točno radi. Prostor je ugodan, topao i estetski zanimljiv, baš kao i sam jelovnik. Čim ga otvorite, ”zapljusnut” će vas zanimljive grafike sudnjeg dana, a na prvoj stranici i rečenica ”count the memories, not the calories” (broji uspomene, a ne kalorije). Sviđa nam se filozofija ovog mjesta, ma jednom se živi, zar ne?!

Ne možemo dočekati da nam na stol stignu naše Buratina (pelati, mozzarella, pršut, buratina, rikola, maslinovo ulje, aceto balsamico) i Kebab (pelati, sir, pileći kebab, zelena salata, ljuti ili blagi umak) pizza. Izgledaju i mirišu sjajno! Već na prvi pogled jasno nam je da se na sastojcima nimalo ne štedi, no prava euforija nastala je s prvim zalogajima. Kakva eksplozija divnih okusa! Sir koji se rastapa na toplom tijestu, ljuti umak koji vas taman dovoljno zažari…

Kombiniramo obje pizze, najradije bismo kušali još neku, no pogled nam bježi i na druge delicije na jelovniku. Uzimamo Cezar salatu (toplo-hladnu salatu od marinirane piletine s hrskavim špekom, krutonima, cezar dressingom i romaine salatom) i opet ostajemo bez teksta. Meso je savršeno pečeno, mekano i nimalo suho, što često zna biti slučaj s piletinom. No zapravo je umak taj koji od nas dobiva ocjenu 11 od 10!

Pitamo se u čemu je ”kvaka”, a onda nam Ivan, vlasnik Doomsdaya, prilazi s crvenom bilježnicom, svojom, kako je od milja zove, ”kulinarskom Biblijom”. Vidi se da ima staža i da je prošla štošta, ali upravo ona čuva tajne koje stoje iza uspjeha ovog dugavljanskog bistro & pizza bara. Naime, Ivan skoro sve umake radi sam (kod njega čak ni majoneza ni kečap nisu kupovni), iako priprema nekih zna trajati i više od 24 sata!

Čitav jelovnik bazira se na kvalitetnim i uvijek svježim namirnicama, u Doomsdayu sami melju i odležavaju meso koje kupuju od vrhunskih dobavljača… I to se osjeti u svakom novom zalogaju. U to smo se uvjerili i kad smo kušali njihove ćevape, pljeskavicu s kajmakom, ”Pa kak” wok (wok rezanci, umak, stir-fry povrće, limeta, piletina) i BBQ sporo pečena/dimljena svinjska rebarca (pripremaju se 17-satnom Sous vide tehnikom) s, naravno, domaćim umakom. Nož je kroz svaki komad mesa klizio kao kroz putar, čisti hedonizam!

Ćevapi i pljeskavice rade se isključivo od junetine, savršeno su sočni, a njihova nježna boja najbolje nam dokazuje da u Doomsdayu zbilja znaju kako se priprema meso. Već smo toliko siti da jedva dišemo, a kad nakon dobrih pola sata grabimo posljednje komade mesa (šteta da propadne), ono je i dalje fino kao da je upravo tog trena skinuto s vatre. Znate kako kažu: ”Ako je meso ukusno i kad je hladno, onda je to to”. E pa ovo u Doomsdayu bilo je pun pogodak!

Naravno, u opasno dobroj ponudi još su i fantastični burgeri, American deep dish te veganske pizze, a najpopularnije među ”klasicima” su im Hello it’s me, Novi Zagreb i Kebab pizza. Vlasnik Ivan Vuković na adresi Jakuševečka ulica 1E posluje od 2020., u novi prostor ušao je netom prije nego što je krenula korona kriza, a prije toga bistro & pizza bar Doomsday nalazio se u Oktogonu, također u Dugavama, no fokus mu je tad bio samo na pizzama i dostavi.

”Htio sam napraviti nešto bolje. Oduvijek sam u ugostiteljstvu i radio sam sve, prao čaše, ribao podove, pripremao hranu, konobario, stjecao iskustvo u renomiranim lokalima… Sve sam postigao vlastitim radom, baš kao i moji roditelji, otac je zavarivač, a majka domaćica. U ovo sam uložio čitavu ušteđevinu, prodao automobil, digao kredite… A onda je sve preko noći stalo zbog covid pandemije. Bilo je teško, ali nisam htio odustati od svog sna, a to je vrhunski restoran”, kaže Ivan, rodom iz Čajkovaca u Slavoniji.

Njegov Doomsday danas je hit mjesto na kojem se odlično jede po pristupačnim cijenama, ali i sklapaju nova poznanstva. Za to je zaslužan masivni stol za koji stane čak 16 osoba, a u zimskim danima u sredini istog može se zapaliti i ambijentalna vatra. ”Htjeli smo da potpuni stranci sjednu zajedno, upoznaju se i druže, pogotovo u ovim modernim vremenima u kojima se ljudski kontakt, nažalost, sve više svodi na društvene mreže i virtualni svijet. Nadam se da smo u tome i uspjeli”, zaključuje čovjek koji je bistro & pizza bar Doomsday pretvorio u jedno od najpopularnijih ugostiteljskih objekata u Novom Zagrebu, ali i šire.