Egzotična namirnica koju su pomorci donijeli u Hrvatsku danas raste u brojnim vrtovima: može se jesti sirova, kuhana, pržena…

Nalik je na zelenu bodljikavu dinju, okus mu je nešto nalik na mješavinu između krastavca i rotkve, a sprema se poput tikvice… Meksički krastavac ili čajot definitivno je ‘neobična biljka’, no ispostavlja se da je, iako se doista radi o egzotičnoj pridošlici, česta i često uzgajana kod nas. Jeste li se ikada susreli s tom namirnicom? Ako niste (pa čak i ako jeste) na dobrom ste mjestu: u prvom slučaju moći ćete doznati neke od zanimljivosti vezanih uz nju, u drugom možda se inspirirati za neki novi recept.

Riječ je o povrću koje je u naše krajeve došlo zahvaljujući pomorcima. Naime, njegov je dom Središnja Amerika, a službeno ime Sechium edule. No, ona ‘neslužbena’ mnogo su zabavnija, ovisno u kojem se dijelu svijeta uzgaja. Primjerice, zovu ga chu chu, choko, zidra, tayota ili pak povrtna kruška.

U naše je krajeve stigao prije nekoliko desetljeća, a kako voli toplo češći je, čini se, u priobalju, no uzgaja ga se i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Riječ je o vrlo ukusnoj, zdravoj, za uzgoj jednostavnoj biljci. Kupiti ju možete direktno od proizvođača, primjerice zagorskog OPG-a Šulog, a ponekad se može naći i na tržnicama.

Čajot ili meksički krastavac je puzavica. Na svom originalnom staništu, dakle u savršenim uvjetima u kojima se razvila, naraste i do 20 metara u duljinu. Kod nas, budući da uvjeti nisu baš toliko povoljni za njezin rast, do pet. I navodno je odlična za pravljenje hlada. Kažu i da je vrlo plodna. Brzo raste i voli toplo. Zimi može smrznuti, no ako tlo nije potpuno smrznulo ponovno će narasti i vratiti se poput feniksa.

Čajot ili meksički krastavac je iznimno zahvalna namirnica. Nutritivno je bogat, no niskokaloričan. Obiluje vitaminima i kalcijem, ali i aminokiselinama. Slovi i za ljekovitu biljku: od lišća se pravi čaj koji može pomoći kod ateroskleroze, povišenog krvnog tlaka…

Kod pripreme, kad ga gulite ispušta pomalo ljepljivi sok koji, kažu neki izvori, može iritirati kožu pa se osjetljivim osobama preporučuje da nose rukavice. U sredini ima košticu koja se uklanja. Spravlja se na niz načina: može ga se spremati kao salatu, pržiti, peći, koristiti u umacima, od njega se spravljaju čak i deserti.

Salata se nekako nameće kao prvi izbor. Može se u salatama koristiti svježi (riban na krupno, rezan na kockice ili pak ploške), samostalno ili u kombinaciji s drugim povrćem, primjerice rajčicom. Može ga se prethodno i skuhati…

Općenito gledano, priprema se na sve načine na koje se može pripremati i tikvica: kuhan, punjen, pečen, pohan… Nema, čini se, nikakvog ograničenja i zaista je riječ o namirnici koja podnosi ‘igru’. Dodaje ga se i u salse ili pak marinira sa sokom limuna ili limete.