Najstariji kafić u Zagrebu star je gotovo 200 godina: u njemu se i danas njeguje boemski duh i ispija legendarni „kompletić“

Postoji nešto neodoljivo u starim kafićima, u tim tihim svjedocima vremena u kojima su zidovi upili smijeh, prepirke i šapat, a stolovi pamte više priča nego što bi ih mogle ispisati knjige. Oni nisu tek obična mjesta za ispijanje kave ili čaše vina. Oni su mala kazališta svakodnevice, gradske institucije u kojima se prepliću povijest i sadašnjost, umjetnost i politika, intima i javni život. Nama su upravo takvi prostori posebno zanimljivi jer u njima grad otkriva svoje najdublje lice. Nema boljeg načina da osjetite puls metropole od toga da sjednete u kafić koji postoji desetljećima ili stoljećima, u kojem je svaka ogrebotina na stolu i svaka požutjela fotografija dio veće priče… U Zagrebu postoji jedno takvo mjesto, svojevrsna legenda utkana u tkivo grada, a zove se Pod starim krovovima.

Najstariji zagrebački kafić otvorio je svoja vrata davne 1830. godine i otad je okupljalište političkog, umjetničkog i boemskog svijeta, ali i običnih Zagrepčana. Generacije su ga od milja prozvale „Starci“ ili „Kod Žnidaršića“, a dodatnu kultnu dimenziju dao mu je film Tko pjeva zlo ne misli (1970.) redatelja Kreše Golika, u kojem je ovaj kafić odigrao nezaboravnu ulogu.

Svoj kultni status kafić je potvrdio i u novije vrijeme, kada je ponovno poslužio kao filmska kulisa. Upravo Pod starim krovovima odabrana je lokacija za snimanje popularne serije Dnevnik velikog Perice, koja je nastala kao svojevrsni nastavak i omaž legendarnom hrvatskom filmu „Tko pjeva zlo ne misli“.

Pod starim krovovima odiše „izvornim duhom“ grada, toplom domaćom atmosferom, boemskim štihom i intelektualnim razgovorima. Kako piše Turistička zajednica grada Zagreba na svojim službenim web stranicama, nedavno je renoviran, no zadržao je onaj stari ugođaj: rustikalni viktorijanski stil, karirane stolnjake, drvenu lamperiju i antikne predmete koji podsjećaju na kućanstva iz davnih vremena.

Tijekom tjedna posjetitelji u ovom povijesnom zdanju mogu uživati u zagrebačkim šlagerima ili laganim blues i jazz izvedbama, a uz to naručiti legendarni „kompletić“, kavu s mlijekom i rakiju, možda „Mussolinija“ ili čašu gemišta posluženog u tradicionalnim gemištarkama. Vikendom prostor oživi uz akustične svirke, čitanja poezije, izložbe fotografija, pub kvizove i razna tematska okupljanja.

No, ono što ovaj kafić čini doista posebnim nisu samo njegovi zidovi, stolovi ili rustikalni detalji koji prizivaju duh prošlih vremena, već ljudi. Gotovo dva stoljeća ondje se isprepliću životi Zagrepčana i putnika namjernika, ondje se vode dugi razgovori, rađaju ideje, zapisuju stihovi i oblikuju nove priče. U toj atmosferi, na granici između intime i javnog prostora, nastajala je povijest grada.

Nije stoga nimalo iznenađujuće da su upravo „Pod starim krovovima“ rado posjećivali najvažniji predstavnici hrvatske književnosti, umjetnosti i kulture. Među stalnim gostima nalazili su se Antun Gustav Matoš, Miroslav Krleža, Dobriša Cesarić, Tin Ujević, zatim veliki glumac Fabijan Šovagović, novinar i esejist Igor Mandić, kritičar Tenžera, pa sve do suvremenih intelektualaca poput Prosperova Novaka ili Katunarića. Upravo su takva imena svojim prisustvom i svojim razgovorima utkala u ovaj prostor dodatnu vrijednost i učinila ga kultnim mjestom zagrebačkog kulturnog života.

Pod starim krovovima i danas ostaje jedan od najsnažnijih simbola starog Zagreba. U tom prostoru, skrivenom pod gredama starog Gornjeg grada, posjetitelji još uvijek mogu osjetiti miris prošlih vremena i ritam života kakav danas polako nestaje. Svaki kutak odiše nostalgijom, svaka pjesma ili šapat nosi tragove starih boema, a svako novo lice nastavlja priču koja traje gotovo dva stoljeća.

Upravo zato ovaj kafić nije samo lokal u kojem ćete na brzinu popiti piće, on je živa uspomena na grad, svojevrsni dnevni boravak Zagreba u kojem se duh prošlosti i sadašnjosti prirodno isprepliću.