Ova hrvatska torta toliko je oduševila cara Franju Josipa da je zatražio recept i ponio ga sa sobom u Beč

Crveno i Modro jezero, Prološko blato, rijeka Vrljika i njezini izvori… No, osim niza prirodnih ljepota, Imotski i okolica imaju i jednu slatku. Imotska torta, koju nazivaju kraljicom među tortama, definitivno nije obična slastica već pamtljivi spoj okusa i izgleda koji je kroz povijest očarao čak i carska nepca. Vodimo vas u svijet ove nevjerojatne torte!

Ova torta simbol je Imotskog i Imotske krajine, a umijeće njezine pripreme upisano je i u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Imotska torta danas je, mogli bismo reći, stvar ponosa, ali i tradicije. Njezin se recept prenosi s koljena na koljeno, a svojedobno je u njoj uživao i car Franjo Josip.

“Umijeće pripreme imotske torte, svečanoga okruglog kolača od prhkog tijesta s bogatim nadjevom i karakterističnim ukrasom u obliku krune, podrazumijeva posebne vještine i znanja te specifične namirnice. Imotska torta se priprema kao znak identiteta i simbolični vrhunac proslava svih većih životnih i godišnjih obiteljskih običaja stanovnika grada Imotskog i Imotske krajine”, prenose primjerice na turističkoj stranici Imotskog.

Dvije glavne karakteristike ovoj torti daju na specifičnosti. Prvo što upada u oči jest njezin izgled. Imotska torta prepoznatljiva je po svojem ‘licu’, odnosno gornjoj strani koju čini na specifičan način isprepletena ‘rešetka’ od tijesta koja je ukrašena bademima. Zahvaljujući tom dizajnu, koji uključuje i ‘roščiće’ na samom rubu torte, ona nalikuje kruni, a taj je izgled dobila krajem 19. stoljeća kada ju je Katina Vučimilović, pripremajući tortu kao dar caru Franji Josipu prilikom njegova posjeta tom kraju 1875. godine, odlučila tako ukrasiti. Car je, kažu, bio očaran.

Prema onome što piše Hrvatska turistička zajednica, caru se Imotski posebno svidio, i to iz dva razloga. Prvi je bio njegovo oduševljenje Modrim jezerom, za čiju su ga vodu Imoćani uvjeravali da imaju svojstva afrodizijaka pa je čak tražio da mu se u Beč pošalju bačve s njom. No, drugi razlog bila je slastica koja mu je bila servirana uz čaj. „Predaja kaže da ih je upitao tko je spravio tortu i od čega je spravljena. Ubrzo je dobio recept i ponio ga sa sobom u Beč. Od tada je prilikom velikih prijema i gošćenja ta slastica, već prozvana Imotska carska torta, redovito bila na meniju carskog stola“, prenose.

Druga važna karakteristika Imotske torte jest njezina receptura, odnosno njezini sastojci. Bademi, naranča i limun, kao i maraskino i prošek te začini kao što su cimet, oraščić, klinčić, vanilija i rum ovdje su glavni igrači.

„Prema načinu pripreme, ova slastica pripada redu kolača od prhkog tijesta. Polovica glatko umiješanog tijesta od brašna, praška za pecivo, maslaca, žumanjaka, uz dodatak prošeka i korice limuna, stavlja se na dno okruglog kalupa. Puni se pripremljenim nadjevom te se gornja kružna ploha ukrašava ostatkom tijesta u obliku mreže i karakterističnih roščića poput krune. Najvažniji dio imotske torte je nadjev, pripremljen od mljevenih prženih badema sjedinjenih s jajima i šećerom, uz obilje aromatskih začina koji mu daju jedinstven okus. Doziranje sastojaka, posebno začina u nadjevu, te umijeće izrade ukrasnog gornjeg dijela, kao i vještina prilagođavanja temperature za pečenje, zahtijeva određene vještine i umijeće koje se s puno pažnje u obiteljima po ženskoj liniji prenosi s koljena na koljeno“, navodi Visit Imota.

Imotska torta danas je neizostavni dio važnih obiteljskih okupljanja i svečanosti te proslave blagdana. No, ona je definitivno više od svečanog slatkog zalogaja: ona je znak prepoznatljivosti Imotskog i Imotske krajine. Vještina njezine pripreme dio je i kurikuluma Obrtničko-industrijske škole u Imotskom.

Istinske stručnjakinje upoznate sa svim tajnama njezine pripreme navode kako je jedna od tajni Imotske torte to da se jaja s ostalim sastojcima za nadjev sjedinjuju isključivo ručno te da prošek koji se dodaje u tijesto ne smije biti taman kako ne bi utjecao na boju samog tijesta.