Prvo dobijete kacigu, a zatim vas dizalom spuste 160 metara pod zemlju gdje vas čeka večera. Ovo neobično iskustvo krije se sasvim blizu Hrvatske

Skučeni prostori, zatvoreni prostori, mračni i vlažni prostori ili pak prostori stotinama metara pod zemljom definitivno nisu na mojoj „bucket listi“, ali nakon što sam čula za neobično gastronomsko iskustvo u susjednoj Sloveniji doista razmišljam da se suočim sa svojim fobijama i okušam se u nečemu što zvuči kao zaista posebno iskustvo.

Naime, Šaleška dolina u sjevernoj Sloveniji izrasla je na ugljenu. Kako navodi Premogovnik Velenje, na tom je području dosad iskopano više od 268 milijuna tona ugljena, a rudarenje je doslovno preoblikovalo krajolik. Danas su tu baštinu naši susjedi odlučili iskoristiti na drugačiji način i gostima ponuditi večeru 160 metara pod zemljom.

Prema onome što smo čuli, radi se o širokom programu koji se nudi posjetiteljima, a ne samo o večeri. Iskustvo počinje u Muzeju rudarstva ugljena Slovenije u Velenju. Gosti dobivaju kacige i zaštitnu opremu te se najstarijim još aktivnim dizalom u Sloveniji spuštaju u dubinu. Prije večere s vodičem prolaze dio rudnika i upoznaju prostor u kojem su generacije rudara radile. Gastronomski dio slijedi tek nakon toga, pa se cijeli doživljaj gradi kao priča o ljudima koji su ondje radili, a večera je njezin nastavak. Redoslijed je jasan: silazak u rudnik, priča o rudarima, večera, vožnja vlakom i povratak na površinu.

Večera se poslužuje u prostoru koji slovenska turistička organizacija predstavlja kao najdublju blagovaonicu u zemlji. Riječ je o unaprijed organiziranom iskustvu od oko tri sata, koje se održava nekoliko puta godišnje u određenim terminima ili prema prethodnom dogovoru.

Jelovnik prati rudarsku tradiciju. Četveroslijedna „Štajgerjeva južna” nosi ime po štajgeru, rudarskom nadzorniku, a ideja je hranu povezanu s rudarskim običajima protumačiti jezikom suvremene gastronomije. Uz jela se poslužuju vina, a program uključuje glazbu i druge elemente izvedbe. Zahvaljujući tom konceptu priča o rudarima ostaje u središtu večeri.

Kontrast oblikuje čitav prizor koji se ucrta u memoriju: grubi drveni nosači, rudarski hodnici, ventilacijske cijevi i kacige okružuju bijele stolnjake, vinske čaše i precizno servirana jela. Nakon večere goste kroz rudnik vozi podzemni rudarski vlak, a završetak programa odvija se u takozvanoj Crnoj garderobi, nekadašnjem prostoru rudara, uz čašu pjenušca.

A cijena, prava sitnica, kako bi rekli. Prema službenoj slovenskoj turističkoj stranici, program obuhvaća obilazak, opremu, večeru, vino, vožnju vlakom i suvenir. Za dvije osobe iznosi 800 eura po osobi, za četiri osobe 550, za šest do devet osoba 420, a za deset do devetnaest 320. Iznos od 185 eura po osobi vrijedi za grupe od više od dvadeset ljudi, pa se ta brojka iz promotivnih materijala odnosi na velike skupine. Cijena tako oblikuje i vrstu publike: privatno iskustvo za par i događaj za veće društvo.

Razlog za smještaj ovakvog programa leži u povijesti grada. Velenje je tijekom socijalističkog razdoblja snažno raslo uz rudnik i industriju, pa ga slovenski turistički izvori opisuju kao svojevrsno „socijalističko čudo”. Rudnik tako tumači zašto grad izgleda onako kako izgleda i kako je nastao njegov industrijski identitet.

Rudarenje je ostavilo trag i na površini. Intenzivno vađenje lignita uzrokovalo je slijeganje tla, a tako su nastala Velenjsko, Škalsko i Družmirsko jezero. Neka nekadašnja sela i objekti završili su pod vodom. Slovenska turistička organizacija zato nudi program posvećen „potopljenim selima”, koji povezuje rudnik, virtualnu stvarnost i vožnju po Velenjskom jezeru.

Podzemlje služi i kao kulturni prostor. Na 160 metara dubine održavali su se koncerti, kazališne predstave, modne revije, stand-up nastupi, izložbe, poslovni događaji, pa čak i poker turnir. Večera tako pripada nizu događanja kojima Velenje rudnik pretvara u kulturni prostor, a za regiju čiji je razvoj počivao na jednom resursu to znači i novu ulogu mjesta koje je desetljećima služilo vađenju ugljena.