Znate li zašto se vino najčešće prodaje u bocama od 0,75 litara? Sve su još prije nekoliko stoljeća “zakuhali” staklopuhači…

Područje Kavkaza i današnja Gruzija smatraju se domovinom vina, koje se ondje počelo proizvoditi prije nevjerojatnih 8000 godina. Što se tiče Hrvatske, naša vinarska tradicija traje već barem 2500 godina, a naslijedili smo je od drevnih Grka i Rimljana. Tome svjedoče i stari novčići pronađeni na jadranskoj obali, osobito otocima Visu i Hvaru, na kojima se mogu vidjeti prikazi grozdova i amfora. Danas svatko od nas ima svoje omiljeno, no jeste li se ikad zapitali zašto se vino najčešće prodaje u bocama od 0,75 litara? Iako na ovo pitanje nije moguće dati samo jedan odgovor, u nastavku vam donosimo nekoliko teorija koje bi vam mogle pomoći da bolje razumijete fascinantan svijet vina.

Jedna od njih veže se uz 17. i 18. stoljeće, kad su se boce za vino još ručno puhale. Prema toj teoriji, staklopuhači zbog ograničenog kapaciteta pluća i snage nisu mogli napraviti boce veće od 65 do 75 cl (centilitara). Zato su se, kako bi dobili najveću moguću bocu, odlučili za 0,75 l.

Druga teorija povezana je uz anglosaksonski svijet, u kojem je galon mjerna jedinica za obujam. Naime, kad jedan galon podijelite na šest dijelova, dobit ćete približno 0,757 litara, što je vrlo blizu današnjoj standardnoj boci od 0,75 l, objavio je Avenue Terroir.

Ovaj format pokazao se vrlo praktičnim za transport i skladištenje. Danas je 0,75 l svjetski standard, utvrđen 1975. godine Direktivom o pakiranju Europske unije. Samo određene regije smiju koristiti drugačiji format, ali uz posebnu dozvolu koju izdaje sama EU.

Valja imati na umu da su najviše vina u 19. stoljeću kupovali upravo Englezi. Uvozili su ga iz Francuske, osobito Bordeauxa. No problem je, pogađate, bio u mjernim jedinicama. Englezi, kao što smo već rekli, koriste galon, što je ekvivalent za točno 4,54609 litre, no prodaja boca od gotovo pet litara nikome nije bila nimalo praktična.

I zato su francuski vinari počeli proizvoditi bačve koje su sadržavale 50 galona, odnosno oko 225 litara, što je bila zaokružena brojka koja je svima odgovarala. Jedna bačva teoretski je davala 300 boca, što je na kraju omogućilo pakiranje u kutije od šest boca po 0,75 l. I tako je ovo staro mjerilo preživjelo stoljeća i danas je itekako prisutno na našim stolovima.

Treća teorija vjerojatno je i najpraktičnija. Naime, klasična čaša vina u francuskoj tradiciji sadržavala je 125 ml, što znači da se u bocu od 0,75 l stavljalo točno šest čaša. Ima logike, zar ne? No među strastvenim vinoljupcima i dalje je najpopularnija teorija prema kojoj se upravo 0,75 l smatra idealnom količinom uz obrok za jednu osobu.

Naravno, danas postoje i manje boce. Najčešća je ona od 0,375 l, a zove se ”Mignon”. Što se tiče većih, najpoznatija je ”Magnum” (1,5 l), a slijede ju dvije koje nose biblijska imena, ”Melchior” (18 l, tj. ekvivalent za 24 standardne boce) ili ”Melchizedek” (30 l, tj. ekvivalent za 40 boca). Iste se koriste za vrlo rijetka i prestižna vina.

I za kraj, riješit ćemo još jedan misterij: zašto su boce, posebno crnog vina, uglavnom zelene? Razlog nije samo estetika, već i očuvanje vina, koje je iznimno osjetljivo pa čak i mala izloženost svjetlu može uzrokovati kemijske reakcije koje mu mijenjaju okus i aromu.

Poznato je da sunčeve UV zrake već nakon 15 minuta mogu stvoriti neugodan miris koji neke podsjeća na sumpor ili češnjak. No zelene boce učinkovito blokiraju takve zrake. Istodobno, mnogi proizvođači rosé vina često koriste prozirne ili ružičaste boce kako bi privukli kupce, čak i ako to znači blago mijenjanje okusa samog proizvoda.