Obiteljski restoran s najmekšim odojkom na svijetu udaljen je samo pola sata od Zagreba: “Ovdje je sve domaće!”

Nije još ni podne, radni je dan, a parking je već prilično popunjen. Pronalazimo jedno od posljednjih mjesta i odmah nas po izlasku iz auta zapuhne slasni miris pečenja. Lica nam se rašire u iskreni osmijeh. Upravo smo po to došli. Bistro Europa u Svetom Ivanu Zelini već nam je dugo na radaru, čuli smo brojne hvalospjeve i dobili preporuke, a sad smo napokon došli provjeriti o kakvom se mjestu radi i je li njihov odojak zaista tako dobar kao što svi pričaju. Dva sata kasnije, izlazimo s još širim osmijesima iz restorana i zaključkom: još je i bolji, ali Europa je puno više od savršenog pečenja.

Restoran ima prostranu terasu, na koju se moramo vratiti kad zatopli, ali i interijer je ugodno uređen. Udobne stolice i teški drveni stolovi sa stolnjacima ostavljaju dojam domaćeg i poznatog. Gosti, a već ih je za stolovima poprilično, uz diskretni žamor uživaju u gablecima, po kojima je, uz odojak, restoran najpoznatiji.

Među njima su ljudi u odijelu, oni u ležernim trenirkama, kao i oni u mandurama – klet Europa je zaista mjesto za sve. Svakog dana u ponudi imaju tri dnevna jela, poput graha, tripica, pastrve, carskog mesa, sve s prilogom i salatom, po cijeni od 6 eura. Da nam je bliže, i sami bismo tu skočili na ručak.

No pravi spektakl počinje oko podne, kad s ražnja skidaju meso čiji nas je miris dočekao na dolasku. Ubrzo gableci više nisu glavne zvijezde stolova, već na njih stižu pladnjevi sa sočnim mesom hrskave korice. I sami smo se odlučili za najpoznatiji specijalitet restorana. Uz svježe pečeni odojak, kao prilog smo odabrali grah salatu, pečenu papriku, krumpire i mladi luk.

Nakon samo nekoliko trenutaka krenuli su uzvici odobravanja cijelog društva za stolom. Meso je toliko meko da vam nož praktički i ne treba, a dio društva koji ne pazi na liniju uživao je u hrskanju savršeno pečene korice. Iako smo htjeli da meso bude zvijezda obroka, nismo odoljeli ni prilozima, koji su bili fantastični.

Kilogram ovog divnog pečenja stoji 35 eura, prilozi su 3,5 eura, kao i salate, tako da je Bistro Europa jedna od najboljih vrijednosti za novac u okolici Zagreba. Po narudžbi pripremaju i teletinu (35 eura ua kilogram) ili janjetinu (45 eura/kg) pod pekom, s krumpirima i povrćem. Većina glavnih jela kreće se od 10 do 15 eura, dok su od toga skuplji samo specijaliteti poput ramsteka. Pritom su i porcije poštene, pa će oni umjerenijeg apetita vjerojatno ostatak mesa nositi kući za večeru.

Čuli smo da su im i deserti izvrsni, ali za njih naprosto više nismo imali mjesta pa ćemo ih probati sljedeći put. U ponudi imaju uglavnom lokalna bijela vina iz Zeline. Butelja kraljevine Purek-Puhelek stoji 25 eura, a suvignona, pinot grisa i graševine 30 eura. Nešto je manja ponuda crnih, rose i desertnih vina, čije su cijene za butelju od 30 do 40 eura.

Bistro Europa ipak je puno više od savršenog odojka, obiteljski je to restoran koji u lipnju slavi veliki 20 rođendan. Priča o odojcima počela je i ranije, a 2005. ju je obitelj Rodić zaokružila otvaranjem vlastitog ugostiteljskog objekta. Vedran i Jelena Rodić kupili su i preuredili prostor nekadašnjeg lovačkog doma i krenuli. Počeci nisu bili jednostavni, no s vremenom se za lokal pročulo i počeli su lokalci, pa dolaziti gosti iz metropole, ali i Varaždina koji ima brzu i direktnu vezu do Zeline. Danas za njih znaju gotovo svi hrvatski gurmani.

Koja je njihova tajna savršenog odojka? Na prvom mjestu je dobro meso. „Sve odojke nabavljamo od malih proizvođača, iz svih lokalnih sela, ali idemo i sve do Bjelovara. Oni već znaju da u nama imaju pouzdanog kupca, zovu nas kad postignu odgovarajuću težinu,“ govori nam Jelena Rodić, a Vedran otkriva kako se krug nabave neprestano širi. Sad odojke nabavljaju u radijusu od 130 kilometara oko Zeline.

Osim kvalitete samog mesa, i kvalitetne hrane kojom je životinja hranjena, tu je i odabir odgovarajuće kilaže. „Nijedan naš odojak očišćen nema više od 8, 9 kilograma, maksimalno 10. Pečemo ih stvarno dugo, nema tu ništa nabrzinu. Stavljaju se na ražanj u pola 7 i skidaju u podne, peku se lagano punih pet sati i zato ostaju sočni, treba im dati vremena,“ otkriva Jelena, te dodaje da i krumpire, povrće i jaja godinama nabavljaju od istih OPG-ova. Kad završe gableci, koji se najviše naručuju od 10 do 12, u restoranu počinje „vladavina“ odojka. Oko 75 do 80 posto svih gostiju naručuje upravo ovaj specijalitet, otkriva nam Jelena.

Jelena i njezin suprug svaki dan rade u restoranu, Vedran je na ražnju i oko mesa, Jelena u šanku i sali. Imaju dvadesetak zaposlenih, od kojih je velik dio s njima već 15 godina, a u posao se uključuju i njihove kćeri. Prošle su godine donijeli naizgled neočekivanu i mnogima šokantnu odluku: odlučili su nakon 19 godina prestati raditi nedjeljama. Jelena kaže da su se preporodili, Vedran je manje entuzijastičan, no oboje se slažu da je to bila razumna odluka s obzirom na radnike i gužvu koja se na najprometniji dan u restoranu stvarala.

Ova se obitelj uvođenjem neradne nedjelje, čini se, odrekla kojeg eura više za očuvanje mira i zdravlja svoje obitelji, ali svojih zaposlenika. Gosti su to prihvatili i podržavaju. Ali zato je sada, više nego ikad, stol potrebno rezervirati, pogotovo vikendom i zimi kad ne radi terasa. Osim što tako možete biti sigurni da ćete dobiti mjesto, u restoranu će po najavama znati predvidjeti koliko odojaka treba ispeći taj dan.

Na njihovom se ražnju nikad ne peče manje od 10 odojaka dnevno, a u najjače dane ode ih i preko 30. Ne pojede se sve u restoranu, naručuju se i za različite proslave i prigode, no uvijek dolaze savršeno pečeni, svježi i sočni – upravo onakvi kakvi su proslavili Bistro Europa.

Bistro Europa, nepretenciozni restoran, koji se kvalitetom svojih jela proslavio daleko izvan granica Zeline, ovog lipnja slavi 20 godina. Bit će to, kao i uvijek, velika fešta. Okretat će se vol, terasa će biti puna dobro raspoloženih ljudi, svirat će glazba. Zanimalo nas je kakvi su planovi obitelji Rodić za sljedećih 20 godina? „Što se hrane tiče, držimo se ovoga što radimo, po čemu smo prepoznati, ali bit će, naravno, ulaganja u sam prostor, kuhinju i terasi“ kaže nam Jelena. Prema ovom što smo vidjeli, „konja koji pobjeđuje“ zaista ne treba mijenjati.