
Hrvati u Vatikanu
More je tog jutra bilo posebno živahno. Jugo ljulja koću od 14 i pol metara, na kojoj Marko znatiželjno proučava ulov: tu su kozice, nešto sitne ribe, par dobrih „kapitalaca“… Ribu koju je Marko tog jutra ulovio na moru, na ribarnici će kasnije prodavati njegov brat Zvone, a najbolji primjerci završit će u kuhinji najmlađeg brata, Dominika, koji će ih pretvoriti u pravu rapsodiju na tanjuru. Konoba Biankura, smještena u srcu starog grada Korčule, predivna je priča o bratskoj slozi, obitelji, moru i tradiciji, ali i, što je gostu najvažnije, zaista ukusnoj hrani koja slavi podneblje i specifičnosti otoka.
Kad smo ju ove sezone posjetili, odmah nam je postalo jasno da je Biankura mjesto koje potpuno utjelovljuje ono pravo značenje riječi dalmatinska konoba, koje je kroz godine toliko puta zloupotrijebljeno za lokale sa smrznutom hranom, pizzama, pa čak i ćevapima. Ova je konoba pravi obiteljski posao, u kojem glavnu riječ vode tri mlada brata, a u kojem se spajaju ljubav prema Korčuli, moru, obitelji i pravim, izvornim okusima kojima ne treba maska jakih začina i teškog ulja. Priča o Biankuri više je od priče o hrani, a opet i sama njihova hrana zaslužuje vlastitu, veliku priču.
Iako postoji tek nešto više od godinu dana, Biankura je već postala prava institucija na Korčuli, za koju se čulo i daleko izvan granica otoka. Gotovo da nema gurmana i ljubitelja morske hrane koji ju već nije posjetio, ili barem stavio na svoj „gastro popis“ želja. Tko su, dakle, složna braća koja stoje iza ove lijepe otočke priče?
Najstariji je Marko Đula, 38 mu je godina i on je zadužen za lov koćom, Zvone, srednji brat kojem je 27 godina, glavni je za prodaju u ribarnici, a najmlađi, 25-godišnji Dominik vrsni je kuhar, radi s gostima i svakodnevno sprema svježu ribu ulovljenu na koći njegova brata. Ponosni su Korčulani, koji u sve što rade utkaju komadić svog otoka na kojem se spajaju priroda, povijest, tradicija i čarobno more.
Smještamo se za jedan od šest stolova na terasi, na kojoj proučavamo jelovnik uz blagi miris mora i roštilja. Jelovnik je na prvi pogled jednostavan, ali vrlo pametno koncipiran. Nekoliko predjela, jedna (riblja) juha, tjestenine i rižoti, pa mesna jela, a onda ono čemu smo se najviše veselili, morski specijaliteti. Razmišljamo kako je i ovaj jelovnik dokaz da se vlasnici, s velikim poštovanjem prema moru, posvećuju svakom detalju, od nabavke namirnica do trenutka kada se jelo servira na stol. Čak su i cijene, s obzirom na lokaciju i pristup poslu, vrlo pristojne.
Odlučujemo se započeti obrok platom Biankura, na kojoj stiže salata od hobotnice, kozice, kozji sir, riblja pašteta, sve s ukusnim, domaćim zapečenim kruhom. Sve je svježe i sezonsko i miriše na more. U Dominikovom jelima zaista se osjeti ta svježina i posvećenost detaljima. Pitamo ga koja je tajna kozica, jednih od najukusnijih koje smo ikad probali. Uz smiješak nam otkriva da koristi tek malo vrhunskog aceta balsamica i maslinovog ulja, uz naravno jaku vatru. Kakva ljepota jednostavnosti.
Dominik za pripremu jela, naime, koristi drveni ugljen, što svakom jelu daje poseban, bogat okus. Za glavno jelo smo odlučili kušati domaće makarune s jadranskim kozicama i jednostavnu, ali bogatu oradu s blitvom. I u ovim je jelima do izražaja došla ljepota same namirnice, sa savršenim maslinovim uljem i bez puno začina i kompliciranja. Kad imaš svježu, vrhunsku namirnicu i vještog kuhara, zaista ti ne treba puno dodataka da ju pretvoriš u malo remek djelo. Uz jelo smo pili savršen pošip sa sunčanih korčulanskih padina, koji također proizvodi ova marljiva obitelj. Cijeli smo objed zaokružili rožatom, koja je imala fantastičan miris i teksturu, a nježan okus savršeno je upotpunjen likerom od ruže.
Konoba Biankura nije samo još jedan restoran – to je istinski prikaz života na moru, na otoku, u kojem su hrana, more i obitelj nerazdvojno povezani. Ovdje ćete osjetiti ljepotu korčulanske duše, ući u priču o braći koja žive na moru i s morem, o pažljivo odabranim namirnicama i o svakodnevnim ritualima koji se ne mijenjaju.
Biankura je, kroz svoju jednostavnost i kvalitetu namirnica, uspjela stvoriti prostor koji nudi više od hrane, koji je doživljaj za sebe. U svakoj kozici, ribi, komadu mesa, umaku i detalju kao da se osjeti ta ljubav i prednost braće Đula. Čisti okus, začinjen iskrenošću i autentičnošću, ono je što se pamti i zbog čega se na ovakvim mjestima najčešće postaje redovan gost.
Prošle je godine na otoku pokrenuta inicijativa „Slow Food Korčula” kojoj je cilj promocija lokalnog uzgoja i konzumacije hrane, kao i vrijednosti tradicijske otočke prehrane. U toj inicijativi su trenutno neka od najpoznatijih imena korčulanske gastronomije, a čini se da i konoba Biankura ubrzanim koracima slijedi tu hvalevrijednu priču i filozofiju hrane, u kojoj smo uživali svim osjetilima.
Iako je poznata po svojim ljetnim danima, Korčula je otok koji živi cijelu godinu. Jesen je posebno čarobna, s ugodnim temperaturama koje vas pozivaju na opuštanje, dok se miris uzburkanog mora miješa s mirisima iz maslinika i vinograda. U svako doba godine, bez obzira na sezonu, otok ima poseban šarm: uvale su tihe i spokojne, a povijest i kultura uvijek tu, spremne da vas oduševe. Idealna je destinacija za one koji traže mir, ali i za one željne uživanja u lokalnim delicijama, tradiciji i, naravno, gostoljubivosti domaćina.
Hrvati u Vatikanu
Papa drugačijeg kova
IDEJA ZA IZLET
Kvizovi
Ljepote istoka Hrvatske
Moćna prašuma Balkana
Uskršnja trpeza
Savršena za uskrsni stol
Domaće je najbolje
TAKO UKUSNA
Slastica s potpisom grada
Omiljeni kolač
Prava blagdanska zvijezda
Dalmatinski klasik
Obiteljski ručak bez mesa