Visoke ocjene na IMDb-u i Rotten Tomatoesu potpuno su zaslužene: baš nas je iznenadila ova otkačena serija

Mislim da sam već u nekoliko navrata pisala o tome kako televizijske serije često biram prema glumcima, možda čak i češće nego prema samoj tematici. U ovom slučaju riječ je o pomalo neobičnom izboru jer, iako je Tatiana Maslany na glasu kao izvrsna glumica, njezina filmografija nije osobito velika, a projekti u kojima je pokazala svoj talent uglavnom nisu doživjeli popularnost. Svejedno, za mene je ova Kanađanka bila glavni razlog zbog kojeg sam počela gledati Appleovu seriju Maximum Pleasure Guaranteed, odnosno Maksimalno zadovoljstvo zajamčeno.

Odmah priznajem, prva epizoda me nije impresionirala. Djelovala je pomalo nedorečeno, konfuzno i, da budem iskrena, već viđeno. Međutim, već druga epizoda donosi poprilično velik i odvažan zaokret te uvlači u onaj poznati trenutak kada shvatite da ćete seriju morati pogledati do kraja, po mogućnosti u što kraćem roku.

Seriju od deset epizoda koje traju oko 25 minuta osmislio je David J. Rosen, a u središtu je Paula (Tatiana Maslany), nedavno razvedena majka koja pokušava uskladiti posao, odgoj kćeri i prilično neugodan sukob s bivšim suprugom Karlom (Jake Johnson). Njezin ionako kompliciran život dodatno se zaplete kada tijekom intimnog videopoziva s mladim internetskim seksualnim radnikom svjedoči nasilnom napadu. Ubrzo slijede prijetnje, ucjene i niz događaja koji je uvlače u kriminalnu priču mnogo ozbiljniju od one koju je u početku naslućivala.

Ono što me tijekom gledanja najviše zbunjivalo bila je svojevrsna cartoon logic, odnosno logika crtića, u kojoj nasilje, ozljede i opasne situacije često nemaju posljedice kakve bismo očekivali u stvarnosti. Likovi se upuštaju u nevjerojatne pothvate, prelaze granice zakona i izmiču situacijama koje bi u ozbiljnijoj kriminalističkoj drami završile prilično drukčije.

Isprva me to poprilično iritiralo. Međutim, nakon nekoliko epizoda shvatila sam da autori upravo na tome grade velik dio karaktera serije. Ona se neprestano poigrava granicom između trilera, crne komedije i apsurda, a tempo je toliko brz da jednostavno prestanete zahtijevati odgovore na svaku nelogičnost. Još mi je zanimljiviji način na koji serija prikazuje policiju. Navikli smo na televizijske detektive koji su inteligentni, moralni i spremni poduzeti sve kako bi došli do istine. Ovdje je situacija poprilično drukčija. Policajci su nesavršeni, često nezainteresirani, opterećeni vlastitim problemima i jednostavno ljudi na koje smo navikli i u stvarnom životu.

Paula zato odlučuje sama istražiti što se dogodilo, što bi vjerojatno učinili i mnogi od nas kada bi shvatili da od institucija neće dobiti pomoć. Dobro, možda ne bismo otišli baš toliko daleko kao ona, ali ipak gledamo televizijsku seriju. Opet ponavljam: upravo je Maslany najveći adut cijele priče. Njezina Paula na prvi pogled djeluje kao pomalo nezanimljiva, obična žena čiji se život raspada na nekoliko strana. Ali u kratkim trenucima emocionalne otvorenosti Maslany uspijeva pokazati toliko različitih slojeva njezina karaktera da postaje jasno koliko je zapravo zahtjevno odigrati takav lik.

Nije slučajno da je u seriji Orphan Black tumačila niz različitih klonova, među kojima je pet glavnih likova, i za tu iznimnu izvedbu osvojila Emmy za najbolju glavnu glumicu. Zanimljivo mi je da se ponovno našla u projektu koji teško pristaje u klasične žanrovske ladice. Orphan Black također je bio neobična kombinacija znanstvene fantastike, trilera i crnog humora, a obje serije imaju onu rijetku sposobnost da vas neprestano zabavljaju, iznenađuju i pritom pretjerano ne umaraju.

Strani kritičari uglavnom dijele moje oduševljenje glavnom glumicom. Guardian seriju opisuje kao iznimno zarazan i nepredvidljiv triler, dok The Hollywood Reporter posebno hvali kombinaciju humora, neočekivanih obrata i Maslanyjine izvedbe. S druge strane, Variety upozorava na scenarističke rupe koje postaju vidljive čim radnja malo uspori, a TechRadar ističe pretjerivanja i povremeno neuspješne promjene tona. Na Rotten Tomatoesu serija trenutačno ima 93 posto pozitivnih kritičarskih ocjena, što je impresivan rezultat, a ni visoka ocjena od 7,4 na IMDb-u nije zanemariva.

I sama bih se priklonila mišljenju da je riječ o vrlo dobroj zabavi čije slabosti jednostavno ne uspijevaju nadjačati njezine kvalitete. Maximum Pleasure Guaranteed povremeno ozbiljno iskušava gledateljevu toleranciju na apsurd, ali istodobno ima toliko energije, humora i nepredvidljivosti da joj je teško zamjerati previše. A ako zbog nečega vrijedi pogledati svih deset epizoda, onda je to Tatiana Maslany i ostatak glumačke postave gdje su doista svi odradili posao kako spada.