Zašto se u Turskoj pije toliko čaja, čak i usred ljeta? Bez ovog napitka ne započinje ni radni dan, ni brak, ni novo prijateljstvo

U Turskoj ne postoji pogrešno vrijeme za čaj. Vruće je ljeto, asfalt se topi pod nogama, ali konobar svejedno donosi mali pladanj s čašicama vrelog čaja. Bez leda, bez mlijeka, bez žurbe… U zemlji koja slovi kao jedan od najvećih proizvođača čaja na svijetu, čaj je puno više od običnog napitka. On je svakodnevna potreba, simbol gostoprimstva i društveni ritual.

Prije svega, to je stvar navike. Čaj je u Turskoj prisutan u svim aspektima svakodnevnog života: od ranog jutra do kasne večeri, poslužuje se u kućama, na ulicama, u uredima, trgovinama, frizerskim salonima, pa čak i u automehaničarskim radionicama. U mnogim gradovima možete primijetiti „čajdžije“, muškarce s metalnim pladnjevima, kako brzo raznose narudžbe po kvartovima.

Osim toga, u turskoj kulturi čaj ima važno mjesto u komunikaciji. Svaki gost dobiva čaj. Svaki razgovor počinje i završava s čajem. Bilo da dogovarate brak, pregovarate o cijeni tepiha ili jednostavno razgovarate s prijateljem, čaj je uvijek tu.

Na prvi pogled, može zvučati nelogično: zašto piti vruć napitak dok sunce neumoljivo prži? No, upravo tu leži zanimljiva fiziološka istina. Topli čaj potiče znojenje, a znojenje je prirodan mehanizam hlađenja tijela. Umjesto da šokira organizam, kao što to često čini ledeno piće, vrući čaj pomaže tijelu da se postepeno prilagodi vanjskim temperaturama. Rezultat? Osjećaj ugodnije svježine nego nakon ledene limunade.

Priprema čaja u Turskoj nije prepuštena slučaju, to je gotovo mala ceremonija. Najčešće se koristi tradicionalni dvostruki čajnik, poznat kao çaydanlık. U gornjem dijelu kuha se gusti, aromatični koncentrat čaja, dok se u donjem dijelu zagrijava voda. Kada je sve spremno, svatko si sam prilagođava jačinu napitka. Nježniju verziju s više vode ili snažniji, tamniji čaj za one koji vole izraženiji okus.

Najpoznatija regija uzgoja čaja u Turskoj je Rize, smještena uz Crno more. Upravo ondje, na terasastim padinama koje se spuštaju prema moru, raste većina turskog čaja. Blaga klima, obilne kiše i plodno tlo stvaraju savršene uvjete za uzgoj. Lokalno stanovništvo s ponosom tvrdi da njihov čaj ne treba ni šećer ni krišku limuna jer njegova kvaliteta i pun okus dovoljni su da se uživa u svakoj kapljici.

U zemlji gdje godišnje po osobi popiju više od 1.000 šalica čaja, nije ni čudo da se usred srpnja, na +38 stupnjeva, iz kafića ne čuje pucketanje kockica leda, nego poznato zveckanje staklenih čaša.