Zamislite da je empatija obavezan predmet u školama: to je stvarnost u jednoj europskoj državi koja djecu uči razumijeti druge

Svaki put kad se objavi lista najsretnijih zemalja na svijetu, Danska je uvijek pri samom vrhu iste. Ta prekrasna država u sjevernoj Europi, u kojoj živi nešto manje od šest milijuna ljudi, može se pohvaliti visokim BDP-om po glavi stanovnika, a krase ju i ekonomska jednakost, niska stopa kriminala, snažna socijalna sigurnost te sloboda osobnog izbora. Uz sve navedeno, Danska ima i obrazovanje koje je dostupno svima, a od 1993. godine dio školskog kurikuluma je i empatija.

Da, dobro ste pročitali. To je obavezan, a ne izborni predmet, koji se djeci u dobi od 6 do 16 godina predaje jednom tjedno. Dakle, empatija je u Danskoj na istoj razini kao, primjerice, matematika, povijest, zemljopis, engleski jezik ili informatika. Jer ljubaznost se ondje ne smatra samo urođenom osobinom, već vještinom koja se može i mora (na)učiti.

Neuroznanstvenici su već potvrdili da empatija mijenja mozak. Dokazano je da vježbanje iste jača medijalni prefrontalni korteks, tj. područje koje je odgovorno za zauzimanje perspektive i emocionalnu regulaciju. A to zapravo znači da danska djeca na školskom satu empatije ”programiraju” svoje mozgove tako da oni razumiju i reagiraju na druge.

Gotovo 60 % nastave u Danskoj odvija se u grupama. U njihovim školama fokus je uvijek na suradnji. I takav način rada pokazao se itekako efikasnim. Jer jednom kad učenje više ne bude natjecanje, djeca će svoje vršnjake početi doživljavati kao saveznike, a ne prijetnju. Stoga nimalo ne čudi što je samo 6,3 % danskih učenika doživjelo maltretiranje u školi, što je jedan od najnižih postotaka u čitavoj Europi.

Tome je uvelike pridonijela i Zaklada Mary, nazvana po aktualnoj danskoj kraljici. Njezin program protiv vršnjačkog nasilja, koji se provodi diljem zemlje, potiče djecu od tri do osam godina da razgovaraju o vršnjačkom nasilju i zadirkivanju te nauče biti brižniji jedni prema drugima.

U danskim školama empatija se uči i suptilnim te postupnim spajanjem akademski jačih i slabijih učenika, tj. sramežljivija djeca potiču se na suradnju s društvenijom. Tako im se pokazuje da baš svatko ima određene pozitivne kvalitete. Jer matematički genijalac može biti užasan u nogometu i obrnuto, a ovakav sustav potiče timski rad i poštovanje.

Jer kako prenosi portal The Atlantic, sposobnost objašnjavanja komplicirane teme nije uvijek lak zadatak, ali zato je neprocjenjiva životna vještina. A istraživanja su pokazala da suradnja i empatija djeci pružaju duboku razinu sreće. Uostalom, dovoljno je reći da ljudski mozak registrira više zadovoljstva kroz suradnju, nego samostalnu pobjedu.

Djeca koja se od malih nogu uče empatiji imaju veću vjerojatnost da će diplomirati, pronaći dobar posao i imati bolje odnose u odrasloj dobi. Zato u Danskoj nije prioritet biti najbolji u prostoriji (primjerice učionici ili sportskoj dvorani), već je glavni cilj učiniti tu istu prostoriju najboljom.

Tijekom sata empatije učenici raspravljaju o svojim problemima, bilo da su oni vezani uz školu ili ne, a onda čitav razred s učiteljem pokušava pronaći rješenje temeljeno na slušanju i razumijevanju. O emocijama, od tuge, straha, ljutnje i frustracije pa sve do sreće, uči se već i u predškolskoj dobi. Bitan dio programa svodi se na to da odgojitelji i djeca ne osuđuju emocije koje vide. Cilj je, naime, prepoznati ih i poštovati.

Kako ne bi stvorile konkurenciju, danske škole svojim učenicima, koji se ističu u određenom predmetu ili sportu, ne nude ni nagrade ni trofeje. Umjesto toga, prakticiraju kulturu motivacije za napredak, mjerenu isključivo u odnosu na sebe samog. Sve u svemu, satovi empatije od danske djece stvaraju sretne odrasle, što potvrđuju i godišnje liste najsretnijih zemalja.