
NA VRHU PUTNIČKIH LISTA
Kultura i Život
Močvarni Arapi, koji se još nazivaju i Ahwaris te Maʻdān, polunomadski je plemenski narod koji živi u mezopotamskim močvarama na spoju rijeka Tigris i Eufrat u današnjem južnom Iraku, kao i močvarama Hawizeh na granici Iraka i Irana. Njihov održiv način života, koji njeguju već stoljećima, u potpunosti predstavlja ono što bi moderan čovjek nazvao povratkom korijenima, a njihove nevjerojatne plutajuće kuće izazivaju divljenje suvremenog svijeta.
Ove čudesne nastambe tradicionalno se grade isključivo od trske ubrane s otvorenih voda i vrste divovske trave koja izgleda poput bambusa i može narasti do čak 7,5 metara visine. Otoci na kojima Maʻdān narod podiže svoje plutajuće kuće nazivaju se tuhul i iako izgledaju stabilno, oni to nisu. S obzirom na to da je tlo ispod njih izuzetno vlažno, močvarni Arapi često moraju usidriti svoje otoke kako bi izbjegli zanošenje i sudaranje sa susjedima.
Arhitektonska Maʻdān čuda izgrađena su golim rukama – bez ijednog čavla, komada drveta ili stakla. Osim što mogu biti gotove u svega tri dana, ove kuće također su i prenosive. U proljeće, kad močvarna voda zna doseći previsoke vodostaje, nastambe se mogu srušiti, premjestiti na više i sigurnije mjesto te ponovno podići – i sve to za manje od jednog dana! Kako bi, uz odgovarajuće održavanje i minimalne popravke, plutajuće kuće potrajale i do 25 godina, močvarni Arapi grade ih od snopova starije trske jer je ona svježa puno sklonija rušenju.
Kao i kod većine plemena južnog Iraka, glavni autoritet Maʻdāna je plemenski šeik, a njihovo društvo tradicionalno se, prema zanimanju, dijeli na dvije glavne skupine. Jedna uzgaja vodene bivole, a druga usjeve poput riže, ječma, pšenice i prosa.
Gotovo svako selo ima posebnu kuću za goste, tzv. mudhif. Pripadnici ovog polunomadskog naroda slijede tradicionalni arapski kodeks časti, što znači da sve svoje goste uvijek dočekuju jednako – osiguravaju im hranu i smještaj bez ikakvih očekivanja. A plaćanje? O njemu tek nema ni govora. Maʻdān gostoprimstvo potpuno je besplatno i tako je bilo oduvijek.
Nažalost, procjenjuje se da danas samo 1600 močvarnih Arapa živi u tradicionalnom smještaju koji je ključna karakteristika njihove kulture. Usporedbe radi, 1950-ih godina bilo ih je skoro pola milijuna. Za ovaj poražavajući podatak kriva su politička previranja koja su u kasnom 20. stoljeću potresala Irak. Naime, režim ozloglašenog diktatora Saddama Husseina progonio je Maʻdāne zbog sumnje da su pripadnici tog naroda u svojim plutajućim kućama skrivali disidente i milicionere koje je vlada smatrala teroristima.
Činjenica jest da su iračke močvare u prošlosti pružale utočište odbjeglim robovima i kmetovima, no već spomenuti kodeks gostoprimstva, zbog kojeg Maʻdān nikad nije odbio stranca u nevolji, tijekom neuspjelog šiitskog ustanka u toj zemlji 1991. godine pokazao se kao najgora moguća kazna za pripadnike ovog naroda. Tad je Saddam Hussein, u znak odmazde, naredio ekspresno isušivanje močvara, a stanovništvo, koje je pritom ostalo i bez hrane, protjerano je iz svojih domova.
Sela su napadnuta i spaljena, a ono malo vode što je preostalo, navodno je bilo zatrovano. Močvarni Arapi bili su primorani napustiti svoj drevni način života. Mnogi su pobjegli u gradove ili su pak završili u iranskim izbjegličkim kampovima, a njihova djeca polako zaboravljaju stare običaje koji su stoljećima bili ponos i dika njihovih predaka.
No, srećom, situacija se polako počela mijenjati nabolje otkako je 2003. godine napokon srušen Saddamov režim. Nakon invazije SAD-a na Irak, probijeni su nasipi koji su blokirali dotok vode u močvare. U isto vrijeme prestala je i velika četverogodišnja suša, što je dodatno pomoglo da se iste te močvare vrate na 50 posto svoje veličine iz 1970-ih.
Danas je tu i Nature Iraq, prva i jedina iračka skupina za očuvanje okoliša, nevladina organizacija akreditirana pri Programu UN-a za okoliš, koja uz financijsku potporu Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Japana i Italije obnavlja tradiciju kako bi se ovim očaravajućim plutajućim kućama vratio život kakav su nekad imale.
NA VRHU PUTNIČKIH LISTA
BRZO I JEFTINO
simbol tradicije
Slavni Orient Express
Čuvar vremena
Recept za sretniju vezu
Mudrost ili lijenost?
Šarenilo usred betona
Mir na otoku
VIŠE OD OBIČNOG NAPITKA
SLATKO BLAGO ŠOLTE
POMOĆ TEHNOLOGIJE