
ZANIMLJIVOSTI O VATIKANU
Lagani povjetarac suši znoj s lica čovjeka koji, pognut pod vinovu lozu, čupa korov koji je uočio u prolasku. Nježno dodiruje list, pregleda trsove, pa korača dalje po jakom ljetnom suncu. Nekoliko koraka dalje sreće brata. I on je u manduri, kratko razmjenjuju informacije s terena, pa dogovore susret popodne u podrumu. Gledano sa strane, malo tko bi pogodio da su dvojica braće, s rukama prljavim od zemlje, vlasnici jedne od najcjenjenijih i najboljih vinarija u Hrvatskoj. Nikola i Albert Benvenuti i danas sudjeluju u svemu i prate baš svaki korak u proizvodnji vina. Radnu odjeću vole više od odijela, a za svoje vinograde i vina žive 24 sata dnevno. Uz toliku ljubav i predanost obiteljskom poslu, uspjeh nije mogao izostati.
„Mi smo oduvijek radili na zemlji, nama je to odmalena bio normalan dio života“ započinju svoju priču dok sjedimo u prekrasno uređenoj kušaonici vinarije Benvenuti u Kaldiru, preko puta prepoznatljive motovunske vizure. Od malih nogu braća su se vrtila oko oca i pomagala u vinogradu i podrumu. Kad ih je prije nešto više od 20 godina otac Livio odlučio više uključiti u cijeli posao, Albert je bio pri kraju fakulteta u Puli, a Nikola se pripremao za faks u Rijeci. „Otac je vina uvijek radio usput, imao je i drugi posao. Došao je trenutak kad je trebalo odlučiti hoćemo li se posvetiti tome do kraja i napraviti nešto veće,“ kaže nam Nikola. Iako tad vrlo mladi, on i Albert nisu ni trena oklijevali.
Iako su danas vina Benvenuti poznata i cijenjena u cijeloj Hrvatskoj, pa i šire, cijela njihova priča i danas ostaje dubinski povezana s Istrom i obiteljskom tradicijom. Sve je zapravo, i prije oca Livia, pokrenuo djed Pietro. On je nakon Drugog svjetskog rata posadio vinograde koje Nikola i Albert i danas, 78 godina kasnije, njeguju. Otkrivaju što je za njihovog oca bila prekretnica da odluči proizvodnju vina podići na višu razinu. „Jedan je njegov prijatelj, vinarski kolega, osvojio medalju na Vinistri s vinom iz kraja koji nije vinogradarski popularan niti su pozicije idealne. Pomislio je: ako može on na toj lokaciji to napraviti, što bismo sve mogli mi s pozicijama na kojima su nam vinogradi“.
Vinogradi obitelji Benvenuti nalaze se, naime, u gotovo idealnim klimatskim uvjetima, na između 160 i 400 metara nadmorske visine. Položaj je idealan, nema temperaturnih ekstrema, a opet je dovoljno padalina da nije potreban sustav navodnjavanja. Dio se nalazi odmah podno Motovuna, i riječ je vjerojatno o vinogradima s najljepšim pogledom u Hrvatskoj.
Atraktivna je i lokacija nedaleko od mjesta, praktički usred šume. Terasasti vinogradi smješteni u prirodnom amfiteatru blago se spuštaju i rastu iz škrte zemlje, koja uvijek daje najbolje grožđe. I najstariji, djedov vinograd iz 1946., nalazi se u okolici Motovuna i daje svake godine izvrsnu, prepoznatljivu malvaziju.
Priča o uspjehu, dakle, počinje puno prije Nikolina i Albertova rođenja, kad su Pietro pa Livio izgradili čvrste temelje na kojima su braća kasnije „zidala“ ono što danas znamo kao vinarija Benvenuti. Početkom 2000.-ih braća se aktivnije uključuju u proizvodnju, a puno im je značilo što su od prvog dana imali podršku oca u svojim odlukama i promjenama. U to vrijeme privatnih vinara na Motovunštini gotovo da i nije bilo, vino se radilo za vlastite potrebe, ali Livio je prvi koji je ljestvicu kvalitete podigao na sasvim novi nivo.
Prvi korak je bio unaprijediti proizvod. Promijenili su tehnologiju, mijenjali bačve, promijenili koncept i počeli stvarati stvarno dobra vina. A onda je valjalo krenuti na marketing. „Bili smo kampanjoli, ljudi od zemlje, ali trebalo je to prodati i stvoriti tržište. Bilo je to zanimljivo vrijeme, nije bilo društvenih mreža, informacije nisu kolale tako lako i brzo kao danas. Uletjeli smo u nešto nepoznato i snalazili se putem,“ govori nam Nikola o počecima brendinga vinarije i imena Benvenuti.
Kako nisu imali neku ogromnu investiciju kao zaleđe, krenuli su s malim količinama i dalje postepeno i organski rasli. A onda je 2007. došla šampionska medalja s Vinistre za najbolje ocijenjenu Malvaziju iz berbe 2006. Nikola i Albert Benvenuti prisjećaju se kako im je to prvo priznanje dalo veliki vjetar u leđa i otvorilo im vrata tržišta. Uslijedile su brojne medalje, priznanja… A njihov je cilj ostao isti: raditi što bolja vina i ponuditi ljudima nešto što im se sviđa, čemu će se vraćati.
„Malo po malo smo se usavršavali, povećavali količine, ali taj posao i danas traje. Svaku berbu pokušavamo još bolje napraviti, pružiti nešto bolje… Kako rastete tako vam se i otvaraju vidici,“ kaže Albert Benvenuti. Gdje je granica? Kad su krenuli na tržište s 15.000 boca govorili su si da će ići do 50.000 i da je to to. Danas proizvode oko 130.000 boca. „I kako sad reći što je cilj? Toliko je visoko da ga ni ne vidimo,“ smiju se braća, koja su u cijelom uspjehu ostala neobično normalna, složna, draga i prizemljena. Nisu menadžeri niti neki veliki šefovi. Najbolje se osjećaju u neformalnoj i radnoj odjeći, a košulje i odijela odijevaju samo za predstavljanja i promocije.
„I dalje obojica radimo sve. Mi smo odrasli na zemlji, nije nama cilj prešetavati se u odijelu i glumiti velike šefove. Za čovjeka je normalno da ide naprijed. Ići ćemo dalje, gradit ćemo dalje, raditi na kvaliteti, a što će to donijeti s vremenom tko zna,“ govori nam Albert uz čašu njihove prekrasne svježe malvazije. Kako razgovor privodimo kraju, tako oni još jednom naglašavaju veliku ulogu oca Livia.
„Otac je bio začetnik svega. On nas je uveo u posao. Oduvijek je bio na zemlji i živio sa zemljom, on je prvi dao inicijativu da sve podignemo na višu razinu. Mi smo tad bili mladi, ali nam je davao otvorene ruke, imao je povjerenja u nas. On je volio zemlju i lozu, a nama je prepustio marketing i osvajanje tržišta,“ ističu Nikola i Albert Benvenuti. Bez oca su ostali 2020. godine, nakon čega su njemu u čast svoja dva bestsellera, Anno Domini teran i malvaziju, preimenovali u Livio. Tržište je na promjenu izvrsno reagiralo.
Životna i poslovna priča braće Benvenuti, tolika ljubav i rad utrošeni u vinogradu i podrumu, kao da se osjete u svakom gutljaju njihovih vina. Ne stoje na mjestu, uživajući u uspjehu, iako bi na to, zapravo, imali puno pravo. Uvijek traže način da budu bolji, zanimljivi, da u njihovim vinima ljudi uživaju i otvaraju ih u trenucima sreće. Sve odluke donose zajedno, o svakoj ideji razgovaraju, raspravljaju i zajedno traže najbolja rješenja. Dok sjedimo u ugodnoj kušaonici u slikovitom Kaldiru, s čašom fantastičnog vina u ruci, jasno nam je da ih i pronalaze.
ZANIMLJIVOSTI O VATIKANU
Hrvati u Vatikanu
Papa drugačijeg kova
IDEJA ZA IZLET
Kvizovi
Ljepote istoka Hrvatske
Hrvati u Vatikanu
Papa drugačijeg kova
U iščekivanju bijelog dima
SVI U TUROPOLJE!
NEŠTO DRUGAČIJI OBIČAJI
NAJZABAVNIJI DIO USKRSA
Svjetlucave pisanice
Recepti naših baka
Bez kemikalija!