Rudolf Štefan: “Najveći uzor su mi moji roditelji, a greške radim svaki dan i iz njih učim”

Moramo raditi i nastupati zajedno, cijela Hrvatska kao destinacija, potrebno je što više zajedničke komunikacije. Samo u Dalmaciji imamo četiri županije, četiri budžeta, četiri strategije, a cijela Hrvatska nema niti 4 milijuna stanovnika. Moramo biti jedan tim! Rekao je to jučer na konferenciji Beep Up Putni Kofer Rudolf Štefan, vlasnik i chef šibenske konobe Pelegrini, i izazvao veliki pljesak i odobravanje svih okupljenih. Chef Štefan je u razgovoru „Michelinov sjaj za rodni kraj“ govorio o počecima karijere, izazovima i zadovoljstvima, te je dao svoj pogled na hrvatski turizam i Michelinovu zvjezdicu koju već godinama nosi i potvrđuje njegov restoran.

U njegovoj se obitelji, prisjetio se, štovala kultura stola i to ga je na neki način definiralo, a u Pelegriniju je htio razvijati “malo drugačiju, izvornu, iskrenu i na neki način modernu priču”. Očekivano, nije ga zaobišlo pitanje ni o slavnoj zvjezdici.

“Za mene je najbitniji gost, mi svi živimo od gosta, i ova konferencija danas tu je isključivo radi gosta, ne radi Michelina, ne radi raznoraznih udruženja. Mi svi moramo zadovoljiti gosta, ako zadovoljimo gosta onda radimo krasnu stvar. Meni je zadovoljstvo u mom poslovanju kad iz naše kuće izađe zadovoljan gost, to se vidi njemu na licu. Da radim taj posao radi zvjezdice već bih odavno zatvorio taj posao. Jer vi iz zvjezdica ne možete dobiti tu emociju koju vam daje gost. Jer sve te neprospavane sate, ta znanja, ulaganja, školovanja, to vam nije nagrada Michelin, ona vam je kratkoročna…

Ono što ja volim reći je da u životu ne dobijete nešto kada vi želite nego kada ste vi spremni za to. Onda će vam to doći samo od sebe, a onda s druge strane kad to dođe samo od sebe onda vam to više nije teret… Znači, meni to u ovom trenutku, meni osobno, nije bitno, ali ono za koga je bitno je moj rodni kraj i moja domovinu. Jer ipak to je najmeritorniji vodič na svijetu, definitivno, i s njim smo pozicionirali hrvatsku gastronomiju na svjetsku kartu”, pojasnio je.

Njihov jelovnik je, istaknuo je, zamišljen da reflektira okuse njihova kraja koji je uvijek inspiracija i zato su jedinstveni, a i daje bilježe najviše hrvatskih gostiju, dok su na trećem mjestu gosti iz Švicarske, što je i njemu samome bilo iznenađenje. Što se tiče turizma općenito, misli da je “cilj, odnosno budućnost da mi svi definiramo što nas čini sretnima, što želimo postići, kako da zadovoljimo našeg gosta, da mu damo vrijednost za novac, i da se prilagodimo tome”. Cilj je biti prilagodljiv, kaže, kako mi lokalno, tako i naša domovina.

Najvećim problemom hrvatskog turizma smatra visoku sezonalnost. “Kad imate tako kratki interval poslovanja nitko ne vidi dugoročno svoju karijeru u tome, a onda kad ne vidi karijeru ne vidi smisao da se školuje, da sve karte položi na tu profesiju. Smatram da prvo moramo učiti o nama samima, učiti iz prošlosti i to plasirati u budućnost. Moramo puno raditi, svi zajedno, što više zajedničke komunikacije, zajednički nastupati… Kad pogledate, mi se podijelimo tu u Dalmaciji, imamo sad četiri županije, pa sad četiri budžeta, četiri različite strategije, a cijela Hrvatska ima manje od 4 milijuna stanovnika… Mi moramo biti jedan tim”, istaknuo je, što je dočekano pljeskom publike.

Što se tiče uzora, rekao je kako su mu najveći uzor roditelji koji su ga odgojili u osobu kakva jest. “Životnu filozofiju, ono kakvi jeste, kreira vas vaša obitelj i stol oko kojeg se svi zajedno nađemo”, naglasio je, dok je za greške rekao da ih radi na dnevnoj bazi, ali da se iz njih uči, dok konstruktivnu kritiku naziva najbitnijom u njegovu poslovanju.