Zabranili su im jezik i tjerali ih da zaborave tko su: ovaj film o narodu koji je stoljećima bio ugnjetavan nikoga neće ostaviti ravnodušnim

Autohtoni narod Saami (Sámi) nastanjuje sjever Norveške, Švedske, Finske i Rusije, bavi se lovom i ribolovom, čvrsto vjeruje da priroda ima dušu i živi u skladu s njom. Poštuju divljinu, po njoj se kreću tiho i mirno, a svoj nacionalni dan slave 6. veljače. No njihova povijest bila je daleko od idilične. Stoljećima ih se pokušavalo asimilirati, nisu smjeli govoriti vlastitim jezikom, otimala im se zemlja, tjeralo na preseljenja… Društva na sjeveru Europe u 20. stoljeću Saame su percipirala kao divljake, inferiorne, manje inteligentne i nesposobne za život u civilizaciji. No ovaj hrabar narod sad je u fokusu svjetske kinematografije i književnosti, njihov glas napokon se čuje, a švedski film ”Laponska krv” iz 2016. godine jedan je od sjajnih uradaka koji govori upravo o Saamima. Ako ga niste pogledali, toplo ga preporučujemo. Jer vrijeme Saama očito tek dolazi!

Tijekom 1930-ih djeca Saami naroda u Švedskoj bila su sustavno odvajana od roditelja. Četrnaestogodišnju Elle-Marju, djevojčicu koja čuva sobove i glavnu junakinju spomenutog filma, s mlađom sestrom Njennom šalju u internat gdje, s ostalim starosjedilačkim učenicima, mora učiti švedski jezik kako bi se što bolje prilagodila njihovom društvu. Suočena s predrasudama, ponižavanjem i rasizmom, Elle-Marja nađe se rastrgana između asimilacije i poimanja sebe same kao pripadnice Saami naroda.

Saamski jezik u njezinoj školi strogo je zabranjen, čak i izvan učionice, a svaka uporaba istog može rezultirati batinama. Iako ima odlične ocjene, Elle-Marja nema potporu sustava. Učitelji joj kažu da je bistra, ali ne libe se istaknuti da ”Saami narodu nedostaje vrsta inteligencije potrebna za studiranje”. Osim toga, mišljenja su da se nitko od njih nije u stanju dovoljno dobro prilagoditi urbanim sredinama. Pod utjecajem svega što čuje, glavna junakinja filma ne uspijeva sklopiti prijateljstva sa švedskom djecom, a istodobno se osjeća sve otuđenije od svojih Saami vršnjaka.

Kad znanstvenici s Državnog instituta za rasnu biologiju u Uppsali dođu u školu kako bi saamskoj djeci izmjerili opseg glave i drugih dijelova tijela, pritom ih fotografirajući gole, kao da su egzotične životinje u cirkusu ili (pristojnije rečeno) rijetki izložbeni primjerci u nekom muzeju, a ne živa bića, Elle-Marja osjeća se poniženom kao nikad. Isprovocirana rasističkim ispadima, ona grupi ”domaćih” dječaka zaprijeti očevim nožem, a oni joj, iz osvete i pukog osjećaja superiornosti, zarežu rub uha, baš kao što pripadnici Saami naroda čine sobovima.

Upoznavši mladića Niklasa, rođenog Šveđanina, Elle-Marja odluči napustiti saamsku zajednicu i otići studirati u u Uppsalu. Dok sanja o drugačijem životu, sve joj je jasnije da to podrazumijeva i prekidanje svih veza s njezinom obitelji i kulturom. Svojoj simpatiji kaže da se zove Christina, brišući vlastitu nacionalnost. No ubrzo se suočava s novim problemima – Niklasova obitelj saznaje da je ona zapravo Saami i protivi se njihovoj vezi, a njegovi prijatelji na jednom od zajedničkih druženja izvrgnu je ruglu zahtijevajući od Elle-Marje da im ”jojka”, što biva popraćeno podsmijehom i novom rundom omalovažavanja.

Jedna sestra (glavna junakinja Elle-Marja) samo želi da je društvo prihvati kao ”normalnu Šveđanku”, dok je druga (Njenna) ponosna na svoju saamsku krv i žestoko se odbija prikloniti tuđem društvu. Što je bolje, biti izoliran ili asimiliran? Upravo tim pitanjem bavi se ”Laponska krv”. Ironično je što smo ga u Hrvatskoj preveli baš tako (naslov originala na švedskom jeziku je ”Sameblod”), pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da sam narod Saami ne voli kad ih zovu Laponcima jer to smatraju pogrdnim.

Debitantski film švedske redateljice Amande Kernell premijerno je prikazan u Veneciji, osvojio je nagradu Europa Cinemas za najbolji europski film, a gostovao je i na festivalima Sundance u SAD-u te Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu. Kernell, koja je inspiraciju za dio priče u ”Laponskoj krvi” pronašla u životu svoje bake, u međuvremenu je uvrštena među deset najistaknutijih redateljica Europe, a saamska kultura popularizirala se diljem svijeta.

Joik, zbog kojeg je glavna junakinja Elle-Marja bila ismijavana, 2013. ušao je čak i u Hollywood. Naime, južnosaamski glazbenik Frode Fjellheim skladao je uvodnu pjesmu ”Vuelie”za Disneyjev hit ”Frozen”, tj. ”Snježno kraljevstvo”. A norveško-saamski bend KEiiNO, koji kombinira pop, elektroniku, dance i joik, u svibnju 2019. završio je na visokom šestom mjestu u finalu Eurosonga.

Joik, stil pjevanja koji Saami zovu i jezikom srca, bio je alat za višestoljetno prenošenje znanja i priča s koljena na koljeno. Neke od najstarijih joika koje danas poznajemo zabilježili su svećenici i misionari 1700-tih i 1800-tih. Kao oblik umjetnosti, svaki joik evocira određenu osobu, životinju ili mjesto, a prema drevnim usmenim predajama, Saamima su joike davali vile i vilenjaci iz arktičkih zemalja. Vjeruje se da je joik jedna od najstarijih kontinuiranih glazbenih tradicija u čitavoj Europi.

Kao što smo već rekli, Saami kultura doživljava pravi procvat i u književnosti. Tako su u Hrvatskoj objavljene dvije odlične knjige, ”Krađu” (OceanMore) Šveđanke Ann-Helén Laestadius možete čitati od 2023., a lani se u knjižarama našla i ”Narod što u snijegu sije” (Hena Com) njezine sunarodnjakinje Tine Harnesk. Prva prati život devetogodišnje Else, pripadnice naroda Saami, koja jednog dana otkrije da je njezin omiljeni sob mučki usmrćen. I dok policija ne reagira, goniči sobova sve su izloženiji napadima i osudama većinskog švedskog stanovništva…

Druga, koja je u Švedskoj proglašena knjigom godine, kroz lik Máriddje, također iz naroda Saami, otkačene i pomalo luckaste starice suočene s neizlječivom bolesti, pažljivo i s puno empatije istražuje složenost obiteljskih odnosa unutar saamske zajednice, naglašavajući važnost brige o starijim članovima. Ljubav, gubitak i potraga za identitetom u središtu su romana koji će vas osvojiti originalnošću i obiljem pitkog humora. Posegnite za obje, sigurno nećete požaliti!