Na sjeveru Hrvatske svake subote na ulice izlazi garda! Najstariji član legendarnih Purgara ima 92 godine, a najmlađi tek 18

Barokni ljepotan Varaždin prvi je grad u Hrvatskoj koji se može pohvaliti titulom UNESCO-ovog grada glazbe. Nekoć je bio prijestolnica Lijepe naše, sjedište Sabora i Kraljevskog vijeća, a danas je pravi urbani biser čije znamenitosti oduševljavaju turiste iz svih dijelova svijeta. Jedna od njih su i legendarni Purgari, tj. Varaždinska građanska garda, povijesna postrojba koja aktivno sudjeluje u svim kulturnim i društvenim aktivnostima te svojom prisutnošću daje poseban i svečan doprinos gotovo svim važnim događajima u tom gradu, ali i šire.

Ista datira iz davne 1750. godine, kad ju je carica Marija Terezija i službeno uvrstila u statut grada Varaždina, tj. uvedena je odredba koja je formalizirala postojanje same Garde. Što se tiče naziva Purgar, on dolazi od riječi ”Bürger”, što je njemački termin koji se odnosi na pripadnike građanske garde. Naime, službeni jezik ove povijesne postrojbe dugo vremena bio je upravo njemački.

Sam običaj čuvanja grada postojao je i puno prije osnivanja Purgara. Odvijao se kroz organizirane građane i cehove, ali njihovi pripadnici tad su imali različite odore, ovisno o cehu. A u 1750-ima sve to spojeno je u jednu odoru, koja je tad djelovala pod nazivom Cesarska i kraljevska poveljna građanska četa, odnosno Varaždinska građanska četa, koja je kasnije dobila naziv Varaždinska građanska garda.

Varaždinska garda bila je jedna od prvih povijesnih postrojbi koja je stavljena u statut grada, a ove godine proslavila je 275. obljetnicu čuvanja Varaždina. Sve do kraja Drugog svjetskog rata ista je bila protokolarno postrojena kod svih vladara i načelnika koji su tad obnašali svoje visoke funkcije. Jedan od njih bio je i Aleksandar Karađorđević, koji je Varaždin posjetio početkom 1930-ih.

Purgari su bili postrojeni i za Antu Pavelića. ”Teško je to reći sa sigurnošću, ali moguće je da je upravo to bio jedan od razloga zašto smo ukinuti 1946. Garda je ponovno rehabilitirana oko 1990. To je bio početak njezine nove ere, prvenstveno što se tiče turizma i protokola grada Varaždina tako da smo ove godine proslavili i 35. obljetnicu te velike rehabilitacije”, kaže nam Hrvoje Selec, tajnik Varaždinske građanske garde.

Pripadnici Garde pozornost plijene i prekrasnom odorom, koja korijene vuče iz austrijske. ”Mi smo kroz povijest bili vezani uz cara pa nam je odora dosta slična onoj iz Habsburške Monarhije, odnosno Austro-Ugarske, u vrijeme dok je Hrvatska bila carska i kraljevska (K und K, odnosno Kaiserlich und Königlich)”, objašnjava naš sugovornik.

Nošenje ove odore neko vrijeme bilo je i zabranjivano, a od 1946. pa sve do kasnih 80-ih čak i kažnjivo. I to zatvorom! ”Neki su odore skrivali iz sentimentalnih razloga, dio njih završio je u muzeju i kazalištu, a dio je, srećom, ostao sačuvan u privatnim kolekcijama. Tek 1990-ih, na inicijativu Branke Tropp iz Turističke zajednice, počinje revitalizacija Varaždinske građanske garde kroz turizam i javne manifestacije, na kojima su ponovno ‘oživjele’ i naše čuvene odore”, govori Hrvoje Selec.

Iste su se ’90-ih šivale u legendarnom Varteksu, naravno, po uzoru na originalne koje su napokon mogle biti izvučene iz muzeja i kazališta, u kojem su se čuvale kao iznimno vrijedan dio kostimografije. A pogledate li malo bolje, na purgarskoj odori uočit ćete brojne zanimljive detalje. Prilično visoka kapa nekoć se radila od medvjeđeg krzna, a sredinu joj krasi simbol granate iz varaždinskog topa, dok ćete na rukavima pronaći upečatljivu ”medvedovu capu”.

Garda broji više od 50 članova, od čega je 31 u aktivnom sastavu. Uniformirani članovi dijele se na časnike, dočasnike, gardiste i bubnjarsku sekciju. Novi članovi primaju se jednom godišnje i to uz određene uvjete. Da bi se osoba pridružila Gardi, ona mora biti muškog roda, punoljetna i rođena u Varaždinu, vojno sposobna te ne smije biti kažnjavana. Ranije se zahtijevalo i da kandidat bude katolik, no to je nakon 1990., kad je Hrvatska postala sekularna država, ukinuto.

Najmlađi član ima 18, a najstariji gardist, odnosno Purgar, 92 godine. Sve dok je netko radno sposoban, može djelovati u aktivnom sastavu Garde, a kad mu dođe vrijeme za mirovinu, prebacuje se u pričuvu, tj. postaje počasni član iste (trenutačno ih je 13). No razloga za brigu oko budućnosti čuvene Varaždinske građanske garde nema. Kako nam otkriva njezin tajnik, interes za pristupanje istoj iz godine u godinu sve je veći.

Osim zastave, koju krase grb grada Varaždina i motiv anđela, Garda ima i svoje oružje. Tako časnici i dočasnici koriste varaždinsku sablju s gradskim grbom, koja se prenosi s koljena na koljeno, dok na gardistima možete vidjeti replike pušaka iz muzeja, koje se koriste slijepim streljivom te služe isključivo u protokolarne i ceremonijalne svrhe. Postoji i zapovjednička sablja, također replika iz gradskog muzeja, koju je nekoć nosio zapovjednik Varaždinske građanske garde i koja je služila stvarnoj obrani grada, dok danas ima više dekorativnu i simboličku funkciju.

Purgari su treći simbol Varaždina, odmah nakon grba i zastave, ali i jedino zaštićeno nematerijalno kulturno dobro u tom gradu na sjeverozapadu Hrvatske. Svi članovi garde su volonteri, što dodatno doprinosi značaju njihovog angažmana. Neizostavan su dio tijelovskih i uskrsnih procesija te sajmenih dana, a sezona im traje od Uskrsa pa sve do kraja rujna.

Osim toga, dok traje sezona, od travnja do rujna, svake subote od 11 do 12 sati imaju i redovitu smjenu straže ispred gradske vijećnice. Tad prolaze kroz Varaždin, a čitav spektakl točno u podne završava glasnim pucnjem iz varaždinskog topa. Garda, naravno, sudjeluje i u brojnim domaćim te međunarodnim gostovanjima povijesnih postrojbi, a tu su i protokolarne aktivnosti, koje uključuju polaganje vijenaca, otvaranje manifestacija i druge svečane ceremonije. Samo do početka studenog imali su više od 130 aktivnosti, a do kraja godine taj broj vjerojatno će biti veći od 150.

U povodu 275. obljetnice postojanja Garde, ove godine održana je i humanitarna gala večer, nalik povijesnim balovima, koji su se u Varaždinu organizirali još od sredine 1700-tih. Na njima su se pojavljivali političari, gospodarstvenici i kulturnjaci, koji su željeli biti uključeni u građanski i cehovski život, a ta tradicija usko je povezana i s osnivanjem glazbene škole te kazališta u Varaždinu.

Naime, povijesna gradska glazba bila je dio Varaždinske građanske garde od 1756. Ista je 1936. prebačena na druge institucije, no odlična vijest je ta da se 2026. planira njezino ponovno uspostavljanje unutar Garde, ovaj put i uz puhački ansambl. A iako među purgarima nema žena, one su itekako htjele sudjelovati u njihovim aktivnostima pa su prije nekoliko godina osnovale jedinstvenu sekciju dama u povijesnim haljinama, koja predstavlja poznate Varaždinke iz razdoblja od 1830. do 1930. Danas djeluju kao zasebna udruga.

”Povijesni likovi odabrani su u suradnji s Gradskim muzejem Varaždin, a njihovi kostimi izrađeni su prema sačuvanim predlošcima i fotografijama iz muzejskih zbirki, što pridonosi autentičnosti i očuvanju kulturno-povijesne baštine. Svaka dama predstavlja stvarnu osobu koja je bila dio društvenog i kulturnog života Varaždina.

S obzirom na to da su žene u tom razdoblju imale ograničenu društvenu ulogu, odabrane osobe uglavnom su djelovale humanitarno ili su bile povezane s gradskom upravom i kulturnim životom, što im daje posebnu povijesnu vrijednost. Od ove godine dame sudjeluju i u subotnjim smjenama straže, što se pokazalo vrlo atraktivnim u turističkom smislu”, zaključuje Hrvoje Selec.