Zašto se Mona Lisa nikad neće vratiti u Italiju, iako je ondje naslikana? Iza najpoznatije slike na svijetu krije se neobična priča

Talijanski slikar i kipar Leonardo da Vinci najpoznatiji je kao tvorac čuvene Mona Lise. No zašto onda spomenuto remek-djelo, kojem se divi čitav svijet, nije izloženo u njegovoj domovini, nego u staroj jezgri Pariza? Nalazi se iza neprobojnog stakla u Louvreu, muzeju smještenom u nekadašnjoj kraljevskoj palači, na samoj obali rijeke Seine, a ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća čak je bila izložena i u New Yorku, Tokiju te Moskvi. No što zapravo stoji iza gorkog kulturnog spora koji vode Italija i Francuska?

Ova rasprava postala je osobito žustra 2019. godine, kad se obilježavala 500. obljetnica da Vincijeve smrti. Naime, umjesto u Italiji, gdje bi s obzirom na svoje podrijetlo logično pripadala, Mona Lisa je u Francuskoj izložena još od davne 1797. Slika je danas najpoznatiji eksponat u Louvreu, muzeju koji čuva najveću i najvažniju umjetničku zbirku na svijetu.

Mona Lisa, navodno portret Lise del Giocondo, mlade žene firentinskog trgovca Francesca del Gioconda, naslikana tehnikom ulje na drvetu, svake godine privlači milijune posjetitelja, a nastala je između 1503. i 1506. u Firenci (iako ju je autor dotjerivao sve do 1517.), tadašnjem domu talijanskog renesansnog polihistora da Vincija. Međutim, slika je ondje ostala svega oko 13 godina, prenosi portal Travel Book.

Kako je prikazano u dokumentarnoj seriji ”Karambolage” TV kanala Arte, kralj Franjo I. pozvao je 1518. tad 64-godišnjeg Leonarda u Francusku. Umjetnik je sa sobom donio nekoliko svojih slika na kojima je namjeravao nastaviti raditi tijekom putovanja, uključujući i Mona Lisu, koju je kralj na kraju navodno i kupio te ju objesio u svojoj palači u Fontainebleauu.

No odaje francuskog renesansnog kralja bile su samo prva stanica za Mona Lisu. U sljedećim godinama ona je krasila brojne palače, uključujući Tuileries, Louvre i Versailles, a jedno vrijeme čak je visjela i u spavaćoj sobi vojskovođe Napoleona Bonapartea, koji ju je 1802. vratio u Louvre.

A iako spomenuta slika u to doba nije bila ni približno poznata kao danas, naravno da je bilo Talijana koji su je silno željeli vratiti u domovinu. Jedan od njih bio je i obrtnik Vincenzo Peruggia, koji je Mona Lisu ukrao 1911. i zatim je oko dvije godine skrivao u kovčegu. Uhvaćen je dok ju je pokušavao prodati u Firenci. Slika je u Louvre vraćena u siječnju 1914.

Neki talijanski političari, uglavnom populisti, smatraju da Mona Lisa nipošto ne pripada Francuskoj, a svoj stav jasno su iznijeli povodom 500. obljetnice smrti Leonarda da Vincija, kad je upravo Francuska planirala organizirati veliku izložbu koja će slaviti sva umjetnikova djela, oslanjajući se na sporazum sklopljen 2017. s talijanskim Ministarstvom kulture, koji je trebao olakšati razmjenu važnih umjetničkih djela.

Međutim, taj sporazum naišao je na ogroman otpor u Italiji. Među najglasnijim kritičarkama bila je Lucia Borgonzoni, državna tajnica za kulturu, koja je na tu funkciju stupila 2018. Dogovorene uvjete posudbe opisala je kao ”neodržive”, tvrdeći da se Italija time ”kulturno podređuje”. Posebno skandaloznim smatrala je to što su skoro sva da Vincijeva važna djela, a prije svega Mona Lisa, bila izložena u Francuskoj. Iako je spor izazvao značajna kašnjenja, posudbe su se na kraju ipak provele.

Nakon svega, malo je vjerojatno da će se Mona Lisa vratiti u Italiju. Naime, njezin tvorac sam ju je odnio u Francusku i ondje prodao kralju. Danas je, prema francuskom zakonu, čuvena slika ”neotuđivo nacionalno kulturno dobro”, što znači da se ista ne smije ni prodavati ni poklanjati ni posuđivati, a činjenica da je Leonardo da Vinci bio Talijan njegovoj domovini ne daje nikakva prava vlasništva nad spornim djelom.