Ispod malog sela nedaleko od Šibenika kriju se ostaci važnog rimskog grada! Imao je hram, kupalište, veliki javni trg…

Stojimo pored mjesnog groblja, u njegovom je središtu stara kamena crkva, a okružuju nas masline i redovi vinograda. Da je ovo više od običnog, mirnog i slikovitog sela u zaleđu dalmatinske obale otkriva nam pogled na livadu uz cestu, preko puta ulaza na groblje. Tamo su u pravilnim oblicima postavljene gromade kamena, nekako smisleno, s redom, kao da kriju neke davne tajne. I zaista ih kriju, a mi smo došli otkriti barem dio njih.

Nalazimo se u Danilu, naselju u sastavu grada Šibenika, koje je od centra udaljeno tek 15-ak minuta vožnje automobilom. Na mjestu danas malog i mirnog sela nekad je bio razvijen rimski grad, a kako se u njemu živjelo i što se zasad zna o njemu približio nam je Toni Brajković, arheolog i ravnatelj Muzeja Grada Šibenika.

Nevjerojatan je osjećaj stajati na naizgled običnom mjestu, a znati da je ispod tvojih nogu nekoliko tisuća godina povijesti. Naime, dok je Danilo danas malo naselje s par stotina stanovnika, prije dvije tisuće godina na mjestu na kojem stojimo postojao je pravi grad.

„Nije bio velik poput Salone, ali za šibensko i skradinsko područje bio je jako važan. U rimsko je doba municipium Riditarum bio jedno od značajnijih središta u zaleđu, smješten na putu prema vojnom logoru Burnum,“ započinje gospodin Brajković priču koja će nas odvesti u daleku prošlost. Rimljani su ovdje vlast uspostavili početkom 1. stoljeća, ali naselje je postojalo i ranije. Tu su živjeli Delmati, odnosno zajednica Riditi, po kojima je antički grad i dobio ime.

„Prvotno naselje nalazilo se na obližnjem brdu, poznatom kao Danilska gradina. Tijekom 1. stoljeća stanovnici se polako počinju spuštati u plodno polje. Polja se, naime, obično nisu naseljavala jer je zemlja bila dragocjena za obradu, pa su se kuće gradile na obodima,“ daje nam Brajković mali uvid u život na ovim prostorima prije Rimljana.

Dolaskom Rimljana, sedamdesetih godina 1. stoljeća, osniva se municipium Riditarum, a mi u trenutku razgovora, kaže nam naš sugovornik arheolog, stojimo upravo u njegovu središtu, uz župnu crkvicu sv. Danijela. Mašta nam radi sto na sat, pa nas zanima kako je taj grad izgledao, što je sve imao i kako je funkcionirao život u njemu.

„Georadar je pokazao da se ispod temelja crkve sv. Danijela nalaze ostaci monumentalne rimske arhitekture, gotovo sigurno hrama. Dimenzije kamenih blokova, baza i kapitela upućuju na veliku javnu građevinu. U sklopu naselja nalazio se i forum, središnji trg, a uz njega terme, odnosno javno kupalište. Ono je imalo podno grijanje, odnosno hipokaust, i bazene hladnom, toplom i vrućom vodom.

U kasnijem razdoblju, na mjestu jednog od bazena, sagrađena je ranokršćanska kapelica s apsidom, što svjedoči o vrlo ranom prodoru kršćanstva na ovo područje,“ kaže nam gospodin Brajković. Na čelu zajednice su prije dolaska Rimljana bili lokalni prvaci, princepsi, koji su i nakon rimskog osvajanja zadržali važnu ulogu u upravi municipija.

Zaintrigirala nas je činjenica da dio grada još leži pod zemljom. „Rimski sloj se nalazi na dubini od dva do dva i pol metra ispod današnje površine. Kroz stoljeća je došlo do erozije i na nekim mjestima velikih nanosa gline, vjerojatno i zbog poplava u kasnoj antici i ranom srednjem vijeku. Zbog toga klasična arheološka iskopavanja ovdje zahtijevaju puno više truda,“ objašnjava nam sugovornik.

Dodaje i da je teško procijeniti broj stanovnika nekadašnjeg grada, one se rade na temelju veličine naselja, kapaciteta vodovodnog sustava i pojedinih javnih građevina… No sigurno se radi o naselju koje je imalo sve elemente razvijenog rimskog grada.

Arheološka istraživanja na Danilu započela su 1951. godine i traju, s kraćim prekidima, sve do danas. Zahvaljujući suvremenim tehnologijama, poput georadara i spektralnih analiza dronovima, danas je lakše razumjeti način života u nekadašnjem rimskom gradu. Dobar dio naselja je istražen, iako se većina nalaza ponovno zatrpava radi zaštite ili zato što se nalazi na privatnim parcelama. Dio lokaliteta u vlasništvu je Muzeja grada Šibenika, pa je ondje arhitektura iz 1. stoljeća konzervirana i vidljiva.

Trenutačno se na lokalitetu uz groblje mogu vidjeti informativne ploče s informacijama i zanimljivostima o starom rimskom gradu, a u planu je i izgradnja posjetiteljskog centra koji bi bio smješten u blizini lokacije koju upravo istražujemo.

„On bi služio ne samo za prezentaciju arheološke građe nego i kao prostor za kulturne i obrazovne sadržaje u suradnji s lokalnom zajednicom. Mještani nam već godinama pomažu tijekom istraživanja, a u Danilu se redovito održava i likovna kolonija,“ ističe Toni Brajković

Arheološko nalazište Danilo važno je i u znanstvenom smislu. Naime, upravo ovdje je pronađeno najviše epigrafskih kamenih spomenika s delmatskim imenima u cijeloj Dalmaciji, više nego u Saloni i u Skradinu.

„Najčešća muška domaća imena su Aplis, Tritus, Turus, Pinsus, Pladomenus i Plator, dok su ženska imena poput Aplo, Celso, Culo (ili Kulo), Baeio, Toto, Daeco, Curbanius (ili Curbanija), Darmocus (ili Darmoca), Staticus i Statica. Ta imena jasno svjedoče o delmatskom podrijetlu stanovništva,“ kaže nam Toni Brajković.

Većina spomenika pronađena je na dijelu lokaliteta koji se zove Stari Šematorij, što na lokalnom dijalektu znači „staro groblje“. Tamo je otkriveno više od 400 ukopa, većinom iz novijeg vijeka, dok su najdonji slojevi grobova iz ranog srednjeg vijeka, pa čak i stariji. Stanovnici su u te novije grobove često ugrađivali stare nadgrobne ploče s rimskim natpisima, kao arhitektonske elemente uz noge, glavu ili bočne strane groba. Upravo su na taj način mnogi natpisi i delmatska imena sačuvani do danas.

Za kraj ovog istraživanja, ravnatelj Muzeja grada Šibenika i, čini nam se, enciklopedija povijesti ovog područja, otkriva nam još jednu poslasticu. Povijest ovog područja, naravno, nije počela s Rimljanima.

„U Danilskom polju, samo nekoliko stotina metara odavde, pronađeno je i neolitičko naselje staro oko 6000 godina. To je jedno od najvažnijih nalazišta mlađeg kamenog doba u Hrvatskoj. Za ovo je područje karakterištičan danilski riton, posuda na četiri noge, a cijela kultura toga razdoblja nazvana je Danilska kultura,“ kaže na, Brajković i otkriva da su upravo ovdje, u Danilu, pronađeni tragovi fermentiranog mlijeka, odnosno najstarijeg sira na svijetu.