Arhipelag koji nosi nadimak Sejšeli Europe nema ceste, hotele ni apartmanska naselja: do njega se stiže samo brodom

Uspoređivati neka mjesta s poznatim svjetskim destinacijama, kako bi im se dalo na važnosti i naglasilo njihovu ljepotu onima koji ih tek trebaju posjetiti, nije samo hrvatska navika. Rade to u cijelom svijetu, nekad utemeljeno, nekad manje. Ali kad se radi o mjestu koje zovu Sejšeli Europe, nadimak je, prema svemu što smo vidjeli i što pišu oni koji su ih posjetili, itekako utemeljen. Manje poznati grčki arhipelag Lichadonisia krase tirkizno more, zlatne plaže, masline, nestvarni plićaci… I sve to bez velikih hotelskih resorta, apartmanskih naselja i cesta.

Kad se spomenu grčki otoci, većina će prvo pomisliti na Santorini, Rodos, Kretu… No zemlja ima na tisuće otoka i otočića, među kojima još ima mjesta koja nisu toliko razvikana. Jedno od njih je Lichadonisia, sićušni arhipelag na sjeverozapadnom rubu otoka Eubeja, drugog po veličini u Grčkoj nakon Krete. Ovo otočje zbog nevjerojatnih nijansi mora i pješčanih plićaka često uspoređuje sa Sejšelima, ali zbog udaljenosti i nedostatka smještaja još nije toliko razvikano kao druge grčke destinacije.

Usred intenzivno plavog mora razbacani su zeleni otočići obrubljeni svijetlim pijeskom, dok se oko njih more prelijeva od gotovo prozirne do nestvarno tirkizne boje. Nema velikih hotelskih kompleksa, apartmanskih naselja ni prometnica, a svih sedam glavnih otočića danas je službeno nenaseljeno. Grčka turistička zajednica opisuje ih kao “sedam mitskih otočića divlje ljepote”.

Arhipelag čine otočići Monolia, Megali Strongyli, Mikri Strongyli, Steno, Vagia, Vorias i Limani, uz još nekoliko sitnih stijena i hridi poznatih kao Pontikonisia. Najveći i posjetiteljima najzanimljiviji otok je Monolia. Danas na njemu nitko stalno ne živi, no nije oduvijek bilo tako. Nekada je imao malu zajednicu stanovnika, maslinike i kuće, ali je napušten tijekom 1960-ih, ponajprije zbog nedostatka električne energije i pitke vode. Ostaci nekadašnjeg života još se mogu vidjeti među zelenilom.

Upravo je Monolia najčešće odredište izletničkih brodova. Tu se nalazi mala zlatna plaža okružena plitkim, toplim morem zbog koje je arhipelag zaslužio nadimke poput “grčki Sejšeli” i “Karibi Europe”. No pejzaž je ipak potpuno mediteranski: umjesto kokosovih palmi tu rastu masline, borovi, čempresi i zimzeleno raslinje.

Iza egzotičnog izgleda krije se zanimljiva geološka priča. Arhipelag Lichadonisia dio je vulkanske formacije i otoci su nekad bili povezani s poluotokom Lichada na Eubeji. Veliki potres 426. godine prije Krista potopio je dijelove tog područja i dodatno oblikovao današnji arhipelag. Posebno je zanimljiv otočić Megali Strongyli. Njegovo ime u prijevodu otprilike znači “Veliki okrugli”, a nije riječ tek o običnoj stijeni koja viri iz mora. Prema službenoj turističkoj stranici Visit Greece, taj kružni otočić predstavlja vrh podvodnog vulkana.

Na dubini manjoj od deset metara leži olupina Pioneera I, njemačkog broda iz Drugog svjetskog rata napravljenog od betona. Da, od betona. Takva su plovila tijekom rata zaista građena zbog nestašice čelika, a Njemačka ih je koristila za opskrbu okupiranih područja. U Grčkoj ih je navodno bilo izgrađeno ili započeto oko 25. Pioneer I potonuo je 1944. godine u blizini otočića.

Kristalno more oko Lichadonisije skriva još jedno iznenađenje. Ovo je područje utočište sredozemne medvjedice (Monachus monachus), jedne od najrjeđih vrsta tuljana i među najugroženijim morskim sisavcima na svijetu. Posjetitelji ih ponekad mogu ugledati s broda, no zabranjeno je približavati im se i uznemiravati ih. More oko otočića zanimljivo je i zbog podvodnih špilja, grebena i brojnih riba pa su snorkeling i ronjenje među najpopularnijim aktivnostima.

Do Lichadonisije se dolazi malim izletničkim brodovima, ponajprije s Eubeje, iz područja Lichade, Kavosa i Agios Georgiosa, ili iz mjesta Kamena Vourla na grčkom kopnu. Izleti obično uključuju plovidbu između otočića, pogled na olupinu Pioneera I i zaustavljanje za kupanje na Monoliji. Ako ovo područje želite zaista doživjeti kao neiskvareni biser, najbolje je izbjegavati srpanj i kolovoz: u tim su mjesecima gužve postale prilično velike.