Najposebnija planinska crkva na svijetu gotovo 100 godina prkosi oštrim zimama i čuva putnike na najvišem alpskom prijevoju

Okružena goletima i vrhovima prošaranima ili pak potpuno prekrivenima snijegom, ovisno o kojem je dobu godine riječ, stoji ona. Kamena i prkosna odolijeva oštrim zimama, ali i protoku vremena. Trebaš imati posebnu vrstu snage da krasiš najviši asfaltirani prijevoj u Alpama, ali i da paziš sve one koji se na njemu nađu, iskušavajući svoju fizičku spremnost ili samo zadovoljavajući glad za ljepotom. Ili oboje. Ona se zove Chapelle Notre-Dame de Toute Prudence i doista je posebno zdanje…

Dakle, za početak nalazi se na Col de l’Iseranu, najvišem asfaltiranom prijevoju u cijelim Alpama, u srcu francuske Savoje, unutar granica Nacionalnog parka Vanoise. Crkva tamo stoji još od 1939. godine, a izgrađena je nedugo nakon završetka planinske ceste. Danas je rado viđen prizor onima koji se po njoj kreću. Predivni su i pogledi koji se pružaju na okolicu kad se stoji kraj nje, na tamošnje vrhove i ledenjake.

Ovo kameno zdanje nalazi se na visini od oko 2770 metara. Nastala je na inicijativu monsignora Grumela, a zahvaljujući viziji arhitekta Mauricea Novarine, no poznata je i po svojoj vrlo prepoznatljivijoj karakteristici. Nju naime, odnosno njezinu prednju stranu, krasi ogromna skulptura Djevice Marije koja je djelo kipara Edgara Delvauxa.

Statua je izrađena od mramora i visoka je čak 4,4 metara. Isklesana je iz jednog komada mramora, a teži čak pet tona! Crkva je inače izgrađena od lokalnog kamena, a njezin zvonik broji 10 metara. Što se tiče interijera, strop je obložen hrastovim pločama, a podupire ga drveni okvir. Svjetlost ulazi u crkvu kroz uske prozore na bočnim zidovima.

Ova crkva, otvorena 20. kolovoza spomenute godine, nije jedina koja plijeni pažnju na toj ruti. Uz planinsku cestu čiji je vrhunac spomenuti prijevoj, stoji i mnogo starije, ali i skromnije zdanje koje je posvećeno svetom Bartolomeju, u originalu imena Chappelle Saint Barthélemy. Ta kapelica nalazi se u dolini Lenta, a sve oko nje predstavlja svojevrsnu misteriju. Ne zna se, primjerice, kada je točno izgrađena, no prvi put se spominje 1523. godine.

Ne zna se ni zašto je izgrađena. Prema jednoj verziji priče navodno ju je jedan čovjek izgradio u znak zahvalnosti jer je izbjegao neku opasnu oluju. Isto tako, jedna priča kaže da je jednom bujica zahvatila jednog putnika u njezinoj blizini. On se spasio, no nosio je vreću sa zlatnicima na leđima koja je nestala u vodi. Mnogo kasnije, djeca su navodno kod mosta Tralenta u Bonneval sur Arcu pronašla istrošeni zlatnik.

Izgradnja ceste preko Col de l’Iserana bila je zahtjevan pothvat kojem je cilj bio na brži i sigurniji način povezati tamošnje doline. Imala je i vojnu važnost, a njezin prosječni nagib iznosi oko sedam posto. Zimi je ponekad zamete snježni pokrivač debeo i do 10 metara.

Gradnja se odvijala u ekstremnim uvjetima, a radnici su se borili sa snježnim olujama, lavinama i stijenama koje je bilo potrebno razbijati ručno ili dinamitom. Unatoč tim preprekama, ustrajnost i želja da se savlada prirodna barijera doveli su do završetka ceste 1937. godine.