Dva otoka udaljeni su manje od 4 kilometra: na jednom je petak i ljudi još rade, a na drugom je već počeo vikend

Postoji mjesto gdje je putovanje kroz vrijeme moguće. Zamislite da pređete samo 3,8 kilometara i vratite se u jučerašnji dan, ili uđete u sutrašnji. Upravo je to, barem teoretski, moguće na jednoj točki na svijetu. Diomedski otoci, Veliki i Mali Diomed, ponekad se nazivaju i “otok Sutra” i “otok Jučer”, jer je Veliki Diomed uvijek 20 ili 21 sat ispred Malog, ovisno o tome je li na snazi ljetno ili zimsko računanje vremena. Točno između njih, naime, prolazi međunarodna datumska granica. Na Velikom Diomedu tako biste u ovom trenutku već uživali u vikendu, dok bi na Malom još odbrojavali zadnje radne sate u tjednu.

Ovi se otoci s neobičnom pričom nalaze u Beringovom prolazu, koji razdvaja Aljasku od Sibira. Površina Velikog Diomeda je 29 četvornih kilometara, a Mali se prostire na samo 7,3 četvorna kilometra. Pa ipak, jedino naseljeno mjesto nalazi se na manjem otoku i prema popisu iz 2011. ima 135 stanovnika. Veliki Diomed pripada Rusiji, a Mali je dio Sjedinjenih Američkih Država. Nalaze se na mjestu gdje je udaljenost između ove dvije zemlje najmanja. Kroz povijest se više puta spominjala gradnja tunela koji bi upravo na ovom mjestu povezivao dva kontinenta, ali to nikad nije realizirano.

Otoke je otkrio danski moreplovac Vitus Jonassen Bering 1728. godine, a ime su dobili po grčkom bogu Diomedu. Ruski otok poznat je i pod imenima Imaqłiq, Inaliq, Nunarbuk i Ratmanov, a američki se naziva još i Krusenstern. Službena međunarodna granica između dvije zemlje prolazi otprilike na sredini prolaza, oko 2 kilometra od oba otoka. U teoriji, iako je to ilegalno i opasno, granicu je moguće prijeći pješke u najhladnijim zimskim mjesecima kad se more između dva otoka zaledi i formira se prirodni, ledeni most.

Otoci su, nakon što su otkriveni, bili dio Rusije, a jedan je pripao Americi nakon ugovora o kupnji Aljaske 1867. godine. Prvi stanovnici otoka bili su Eskimi, a populacija Velikog Diomeda raseljena je na susjedne otoke u prvoj polovici 20. stoljeća kad je tamo postavljena sovjetska vojna baza.

U vrijeme Hladnog rata ova je točka bila poznata kao “ledena zavjesa” i strogo se kontrolirala. Na zapadnom dijelu američkog Malog Diomeda ostalo je jedno selo, koje danas broji stotinjak stanovnika. Oni žive u malim kućama izgrađenim na strmoj, kamenoj obali. Selo ima poštu, dućan i školu, a stanovnici su poznati kao vješti klesari skulptura od leda.