Mjesto s manje od 80 stanovnika ponosno nosi nadimak “istarski Hollywood”! Obožavaju ga filmaši, ljubitelji povijesti i autentične arhitekture

U unutrašnjosti Istre, na pola puta između Pazina i Buzeta, smješten na bajkovitom zelenom brežuljku, skriva se Draguć. Ovo naselje u općini Cerovlje ne samo da je slikovito, već ima i impresivnu arhitekturu pa pa često posluži kao kulisa za domaće i strane filmove ili TV serije, zbog čega je od milja prozvan i istarskim Hollywoodom. Iako malen, Draguć, koji danas nema ni 80 stanovnika, nadaleko je poznat po svojoj glagoljaškoj baštini, koja se čuva u nekoliko muzeja i arhiva, ali i prekrasnim crkvicama, prepunima vrijednih freski i sakralnih umjetnina.

Današnje naselje razvilo se oko srednjovjekovnog kaštela, no nekoć je postojao i još stariji Draguć. Ležao je na samom vrhu oko dva kilometra udaljenog i čak 503 metra visokog brda, tj. ilirske gradine iz brončanog doba, jedne od njih 350, koliko ih je evidentirano u čitavoj Terri Magici.

Draguć se još 1102. godine spominjao pod imenom Dravuie. Kroz povijest je pripadao akvilejskim patrijarsima, goričkim grofovima i Habsburgovcima, napadali su ga Turci i Venecijanci, a opustošile su ga i kuga te kolera, desetkujući mu stanovništvo. No Draguć se iz svake navedene bitke uvijek iznova uspio izdići kao pravi pobjednik.

Tome su u srednjem vijeku pridonijele i laičke udruge, tj. bratovštine. Svaka od njih 12-ak brinula se o svom oltaru, ali i drugim aspektima života u naselju. Glavnu riječ u svjetovnim stvarima imao je župan, a u crkvenim farman, tj. župnik, koji je često preuzimao i ulogu notara, pišući glagoljicom. Šarenim inicijalima ukrašen Dragućki glagoljski brevijar iz 1407., koji je bio u upotrebi u crkvi svetog Križa u Draguću, danas se čuva u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.

Ovaj istarski dragulj ima čak četiri crkve, a svaka od njih posebna je na svoj način. Grobljanska crkva svetog Elizeja, najstarija u mjestu, građena je kamenjem različite boje, koje je planski posloženo u dekorativne slojeve, što upućuje na duboku starinu i bizantske utjecaje. Unutrašnjost joj krase romaničke zidne slike nepoznatog autora, koje datiraju s kraja 13. stoljeća.

Zidovi većine oslikanih crkvica u Istri, uključujući i ovu svetog Elizeja, u 16. stoljeću morali su se, prema odlukama crkvenog koncila, premazivati slojem bijele boje, zbog čega su freske ispod nje ostajale sakrivene. Iste su svjetlo dana ugledale tek 1947., nakon čega je uslijedila njihova višegodišnja restauracija. Upravo tad otkriveno je ne samo da se ispod njih nalazi još jedan stariji sloj slika, već se došlo i do spoznaje da je postolje oltara zapravo starorimski spomenik.

Tu je i crkva svete Krunice ili Gospa od Ružara, koja je 1641. podignuta na mjestu starije crkve. U njoj je pohranjena prava mala riznica umjetnina, oltarne slike i pet lijepo sačuvanih drvenih oltara, koji su nekoć bili u upotrebi u drugim dragućkim crkvama. Jedan od njih je i oltar danas nepostojeće crkve svetog Silvestra, koja se nalazila na Starom Draguću.

Treća je župna crkva Svetog Križa iz 15 stoljeća, koju krasi iznimno vrijedna oltarna slika, djelo Venerija Trevisana iz Vodnjana. A upravo na platou ove sakralne ljepotice nalaze se ostaci nekadašnjeg kaštela. Isti su i danas vidljivi na zidu u kojem se skriva prolaz s lučnim vratima. Ona pak vode u sotoportik, iznad kojeg se nekoć nalazio fontik, tj. gradsko spremište u kojem su se, u slučaju nerodnih godina, rata i gladi, čuvali brašno i žitarice.

Kroz slikoviti dragućski sotoportik izlazi se na drugi kraj naselja, gdje ponosno stoji crkva svetog Roka, izgrađena početkom 16. stoljeća. A s obzirom na to da se u prošlosti baš ondje nalazio glavni ulaz u Draguć, mještani su dugo vjerovali da ih upravo spomenuta crkvica štiti od kuge. Unutrašnjost joj krase freske majstora Antona iz istarske Padove (Kašćerge). Ove njegove nisu bile pokrivane bijelom bojom pa im je kolorit ostao vrlo dobro sačuvan.

Nađete li se u Draguću, obavezno se prošetajte njegovom glavnom, kamenom popločanom ulicom, koja će vas odvesti na glavni trg, Placu, kojim dominiraju zvonik župne crkve iz 1844. te prekrasne barokne i klasicističke građevine. Jedna od njih je i kuća kapetana Draguća. A na samom trgu, ispod ogromnih stabala ladonje, pronaći ćete i stari kameni stol, simbol nekadašnje gradske samouprave, kao i fontanu iz 1888. do nje se voda iz podnožja Starog Draguća spuštala slobodnim padom.

Na trgu svakako razgledajte i renesansnu kulu iz 15. stoljeća, koja je pretvorena u vidikovac s kojeg puca fantastičan pogled na susjednu Grimaldu i jezero Butonigu. Za kraj, bila bi prava šteta da ne posjetite i Kuću fresaka, jedinstveno mjesto koje brižno čuva i prenosi dugogodišnju tradiciju freskoslikarstva u Istri. Ista je smještena u glavnoj ulici Draguća, u prostoru stare škole. Informacije o radnom vremenu dostupne su na službenim stranicama Povijesnog i pomorskog muzeja Istre.