Hrvatsku pustinju u Podravini nekad su zvali ‘krvavi peski’, a danas je atrakcija koja ima čak i deve

Prirodni fenomen Đurđevački pijesci zaštićeni je rezervat koji za buduće generacije čuva nevjerojatni lokalitet uz obalu Drave

Foto: TZ grada Đurđevca

More? Apsolutno. Planine? Dakako! Nepregledne ravnice, predivne rijeke i jezera? Da, Hrvatska ima i to… A pustinja? Možda bi odgovor, onako na prvu, glasio ‘ne’, no ako ste to i pomislili – prevarili ste se. Hrvatska ima čak i to… Naravno, iako je ponekad nazivaju ‘hrvatskom Saharom‘, njezina je veličina – u usporedbi s afričkim originalom doista poput zrna pijeska – no, u svjetskim razmjerima skromna veličina ne umanjuje njezinu posebnost. Tzv. hrvatska Sahara doista je specifičan fenomen, a danas i popularna turistička atrakcija u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

IMENA KOLIKO I ZRNACA PIJESKA

‘Hrvatska Sahara’ mjesto je, čini se, i brojnih imena. Područje – i uz pojedine njegove dijelove – veže se niz naziva, primjerice ‘podravski pijesci’, dravski peski, najzvučnije je možda ‘Đurđevački pijesci’, a najdramatičnije ‘krvavi peski’. Ovaj potonji naziv krije posebnu, povijesnu priču, koja ukazuje na izazove s kojima su se nekada suočavali stanovnici tog kraja, u vremenima kada pijesak nije bio dio tamošnje turističke ponude nego istinska napast.

IME KOJE UKAZUJE NA BORBU S PIJESKOM

Ta se priča veže uz činjenicu da hrvatska pustinja nije uvijek bila tako mila kao što je danas. Odnosno bolje rečeno ‘ukroćena’. Upravo stoga je dobila taj zlokobni naziv, koji je u biti ukazivao na sve muke lokalnog stanovništva suočenog s upornim pijeskom i njihovih napora da se izbore protiv njega. Naime, pijesak je nekada u tom kraju bio prava napast – vjetar ga je nosio u kuće, na polja, a jedini način da se izbore protiv njega bilo je pošumljavanje i sadnja biljaka. Danas je pijesak, toliko čest na tom području, zahvaljujući zahvaljujući upravo tim njihovim naporima, ‘poslušan’.

PIJESCI SE PROTEŽU UZ DESNU OBALU RIJEKE DRAVE

Podravski pijesci, odnosno Đurđevački pijesci u užem smislu, protežu se uz desnu obalu rijeke Drave, na području kako to službeno kažu na stranicama turističke zajednice Đurđevca, ‘niskog zatalasanog pjeskovitog humlja’, a koje se prostire u okolici Molvi, Đurđevca, Kalinovca i Kloštara Podravskog. To područje, navode, predstavlja najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u Hrvatskoj.

ZA NASTANAK PIJESKA KRIVI LEDENJACI U ALPAMA, DRAVA I VJETAR

No, kako je uopće došlo do toga da u Hrvatskoj imamo dine? Sve je krenulo od ledenjaka. Naime, ledenjaci su tijekom zadnjeg ledenog doba erodirali alpske stijene i tako usitnjeni materijal nosili u niža područja. Onda su se krenuli topiti, a ostatak je posla – na usitnjavaju materijala – odradila Drava, koja je tada davno bila mnogo moćnija nego danas. Naposljetku, u cijelu su se priču uključili i vjetrovi koji su te riječne nanose – taj usitnjeni materijal – raznosili po okolici i nataložili na području današnjih podravskih pijeska.

GEOGRAFSKO BOTANIČKI REZERVAT ĐURĐEVAČKI PIJESCI

Na tom širem pjeskovitom području nalazi se jedno doista posebno, i to istočno od grada Đurđevca. Riječ o posebnom geografsko botaničkom rezervatu pod imenom Đurđevački pijesci koji je takvim proglašen – te zaštićen – još 1963. godine. On se proteže na površini od 19,5 hektara, a njegova je glavna osobina sivo-žućkasti pijesak koji je formirao humke, odnosno svojevrsne dine visine od četiri do šest metara, a koje i danas predstavljaju vrlo specifično stanište za biljne i životinje vrste.

POKUŠAJ OČUVANJA IZVORNOG KRAJOLIKA I NJEZINIH STANOVNIKA

Naime, sav napor na ‘smirivanju’ pijeska u širem području doprinio je tome da s njega nestane prvotna pješčarska vegetacija. Upravo je u tome važnost zaptićenog područja – ono se smatra posljednjim ostacima izvornog pješčanog okoliša, a u kojem žive takvo stanište specifične vrste. Područje rezervata, koji se najvećim dijelom proteže na podrčlju grada Đurđevca, a manjim u općini Kalinovac, uvršteno je i u ekološku mrežu Natura 2000.

DEVE U ZOOLOŠKOM VRTU HRVATSKA SAHARA

No, ni to nije sve. U Đurđevcu, doduše ne u samom rezervatu Đurđevački pijesci, možete uživo vidjeti i tipične stanovnike za pustinju – deve. Njih ćete doduše pronaći praktički u centru grada, u neposrednoj blizini đurđevačkog Starog grada. One naime žive u zoološkom vrtu Hrvatska Sahara, a društvo im čine i patuljaste koze, ovce, konji, ljame… Zoološki vrt radi svaki dan, od 10 do 16 sati. Cijena ulaznice za odrasle je 3,4 eura, a za djecu dva eura.

POSJETITELJSKI CENTAR ĐURĐEVAČKI PIJESCI

Za one koji žele znati više, u blizini se nalazi i multimedijalni Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci. Centar radi od utorka do petka od 12 do 16 sati, a subotom i nedjeljom od 11 do 17 sati. Odrasli ulaz plaćaju šest eura, a djecu od 6 do 18 godina četiri eura.

Pročitajte još