U kapeli na ivici Atlantika i danas se održavaju mistični obredi: za punog mjeseca, u pijesku netko pali svijeće…

Stoji na hridi, osamljena, u pijesku kojem život kroji more. Kao da je na kraju samog svijeta, kao da će završiti u plavom zagrljaju Atlantika. No, to se ipak ne događa. Kapelica jarko bijelih zidova stoji na hridi na obali već više od 300 godina i opčinjava, svojom poviješću, fascinantnim legendama koje se vežu uz nju, ali i pogledima. Ona se zove Capela do Senhor da Pedra, odnosno u prijevodu Kapelica gospodara od kamena.

Neobična kapelica, Capela do Senhor da Pedra, smjestila se na plaži Miramar u Vila Nova de Gaia blizu Porta. Izgrađena je na stijenama u koje udara more. S druge je strane okružuje pijesak plaže. Od Porta, odnosno njegova centra dijeli je samo 15 minuta vožnje vlakom. I kapelica i plaža nositeljice su prestižnih titula i velikih epiteta. Kapelica slovi za najpitoreskniju sakralnu građevinu u Portugalu. Plaža Miramar na kojoj se ona nalazi svojedobno je pak bila izglasana za jednu od najboljih plaža europskog kontinenta.

Kao ‘datum rođenja’ kapelice navodi se 17. lipnja 1763. godine. No, povijest tog mjesta, odnosno stijena na kojima se nalazi ta kršćanska bogomolja, mnogo je starija od toga. Naime, taj je lokalitet i prije bio pagansko svetište, staro najmanje 2000 godina. Smatra se da je tamo čak svojedobno stajao paganski hram, no ne zna kojem je točno božanstvu bio posvećen. Pretpostavlja se, zbog specifičnog položaja, da je ono imalo neke veze s morem. Ta paganska tradicija i dalje tamo živi. Ponekad se, piše se, za vrijeme punog mjeseca kod kapelice i oko nje, u pijesku, mogu pronaći ostaci rastopljenih svijeća. No, ona je također, mjesto hodočašća koje svoj vrhunac bilježi u danima nakon nedjelje Presvetog trojstva, odnosno prve nedjelje nakon blagdana Duhova.

Uz crkvicu se veže niz legendi i priča. Prema jednoj izgrađena je na mjestu na kojem je more donijelo sliku Isusa Krista. Prema drugoj teoriji izgrađena je u znak zahvalnosti, kao zalog brodolomca kojeg je more tamo izbacilo na obalu. Treća verzija kaže da je lokalno stanovništvo originalnu kapelicu premjestilo na današnju poziciju, odnosno na stijene, jer se kod njih svake noći pojavljivalo misteriozno svijetlo koje su shvatili kao znak s neba.

Capela do Senhor da Pedra, koju se naziva jednom od najvažnijih misterija Portugala, odlikuje se i upečatljivim izgledom. Heksagonalnog je tlocrta, a vrata krase dva plavo bijela mozaika od azulejo pločica. Oni podsjećaju na pagansku prošlost zdanja, njegovu arheološku i povijesnu važnost, navodeći da je riječ od najstarijem svetištu u regiji. U samoj kapelici nalaze se tri oltara. No, još je jedna stvar zanimljiva oko kapelice. Tamo ćete u stijeni naići i na neobičan otisak, nalik na potkovu. I uz njega se vežu priče. Jedna kaže da je to stopa magarca Djevice Marije, druga da je otisak ostavio konj kralja Sebastiana koji je tamo zalutao u gustoj magli.

Do kapelice se može doći stepenicama ili pak po stijenama, no prilikom posjete treba obratiti pozornost na plimu i oseku. Naime, ponekad je u potpunosti okruži more čijim valovima ona nekako uspijeva odolijevati već stoljećima. Načela ju je samo velika oluja u siječnju 2014. godine kada je stradao dio njezina stubišnog zida. Sve ostalo vrijeme, predstavlja među ostalim i dragocjeni fotografski motiv, ali i svojevrsni orijentir ribarima, poput nekog neobičnog svjetionika.