Ispod mirnog hrvatskog otoka skriva se podvodna katedrala! Ronioci je ubrajaju među najljepša mjesta na Jadranu

Što vam prvo padne na pamet kada čujete da se nešto naziva katedralom? Mi pomislimo na visoke svodove, kamene stupove, vitraje kroz koje svjetlost raspršuje boje po zidovima i podu. Mogli bismo reći i da je ova katedrala o kojoj ćemo vam danas pisati donekle takva, ali zapravo uopće nije ono što zamišljate. Ova katedrala nema poda ni klupa ni oltara, a njezini vitraji su pukotine u stjenovitom stropu. Nalazi se trideset metara ispod mora, u uvali Široka na jugozapadnoj obali Premude, jednog od najmirnijih i najrjeđe posjećenih otoka zadarskog arhipelaga.

Premuda, prava dalmatinska ljepotica, duga je 8,7 kilometara i u prosjeku široka svega jedan kilometar, s površinom od 8,61 četvornog kilometra. Smještena jugozapadno od Silbe i sjeverozapadno od Škarde, ova oaza netaknute prirode prošarana je hrastom crnikom, makijom, maslinama, smokvama i vinovom lozom. S uvalama i plažama koje odolijevaju masovnom turizmu, Premuda je san za nautičare i zaljubljenike u ronjenje, ali i za sve one koji žele uživati u tišini, daleko od gužve i usijanog gradskog asfalta.

Ispod jugozapadne obale Premude, u uvali Široka, nalazi se sustav podvodnih špilja poznat pod nazivom Katedrala. Ime nije turistička dosjetka niti pretjerivanje. Riječ je o velikoj kupolastoj dvorani usječenoj u porozni kamen, povezanoj s drugim špiljama podvodnim prolazima i hodnicima. Kroz pukotine i otvore u stropu sunčeve zrake prodiru duboko pod more, lome se u vodi i raspršuju po stjenovitim zidovima, stvarajući prizor koji doista podsjeća na unutrašnjost sakralnog prostora.

Za razliku od mnogih podvodnih špilja koje mogu djelovati skučeno i mračno, Katedrala je ispunjena svjetlom. More poprima nijanse tirkizne i plave, a cijeli prostor izgleda kao da je osvijetljen iznutra. Upravo je taj nestvarni spoj kamena, mora i svjetlosti razlog zbog kojeg se ovo mjesto često ubraja među najatraktivnije ronilačke lokalitete na Jadranu. Čak i oni koji su zaronili na brojnim svjetskim lokacijama nerijetko ističu kako ih je prizor sunčevih zraka koje se probijaju kroz strop špilje nešto što se rijetko viđa.

Ipak, Katedrala je tek jedan od razloga zbog kojih se ljudi zaljube u Premudu. Ronioci koji dođu zbog podvodnog fenomena često ostanu dulje nego što su planirali. Ne zbog još jedne atrakcije ili sadržaja, nego upravo zbog onoga čega na otoku nema. Ovdje nema klasične turističke groznice, ovo je otok koji doista pruža mogućnost da se resetirate od svakodnevnog života. Premuda nije slučajna stanica. Tko stigne ovdje, stigao je s namjerom.

Premuda, međutim, nije uvijek bila ovako mirna. Njezin najstariji poznati naziv, Pamodos, pojavljuje se još u 3. stoljeću na rimskoj karti Tabula Peutingeriana. Stari hrvatski naziv bio je Dlačnik jer otok gledan odozgo podsjeća na dlan. Od 7. stoljeća spominje se pod imenom Primodia, što nije slučajno. Bila je to prva postaja na kojoj su Mlečani pristajali pri ulasku u zadarski arhipelag.

Stanovnici Premude stoljećima su živjeli od mora. Bili su poznati ribari, toliko organizirani da su 1903. godine osnovali prvu ribarsku zadrugu na zadarskim otocima i četvrtu na cijelom Jadranu. Ipak, kao i na mnogim hrvatskim otocima, život nije uvijek bio lak. Tijekom prošlog stoljeća mnogi su Premujani otišli trbuhom za kruhom, ponajviše u Sjedinjene Američke Države, gdje i danas žive njihovi potomci koji često posjećuju otok, a i samu katedralu.