Najizoliranija crkva na svijetu smještena je na samom vrhu gotovo okomite stijene, ni danas nikome nije jasno kako je izgrađena

Foto: Shutterstock
piše Putni Kofer

U srcu Gruzije ponosno se izdiže impozantna prirodna formacija poznata kao Katskhi Pillar (Katski stup). Ova impresivna stijena, visoka čak 40 metara, čuva najizoliraniju crkvu na svijetu koja poput magneta privlači pozornost vjernika i istraživača diljem svijeta. Kroz tisućljeća je Katskhi Pillar svjedočio mnogim promjenama i događajima koji su oblikovali njegovu jedinstvenu priču, a danas predstavlja jedno od najfascinantnijih svetih mjesta koje zasigurno vrijedi posjetiti barem jednom u životu!

Europska unija daje 35 tisuća besplatnih karata za putovanje vlakom po Europi! Evo tko se sve može prijaviti i koji su uvjeti

CRKVA NA VRHU STIJENE SMATRA SE JEDNOM OD NAJNEVJEROJATNIJIH GRAĐEVINA NA SVIJETU, A NITKO NE ZNA KAKO JE IZGRAĐENA

Na vrhu kamene stijene visoke čak 40 metara nalazi se crkva koja se nebrojeno puta našla na popisima najnevjerojatnijih građevina izgrađenih na strmim liticama. Podignuta je između 6. i 8. stoljeća te je posvećena sv. Maksimu Ispovjedniku, kršćanskom redovniku, teologu i učenjaku. Svakog dana redovnici koji dolaze do ovog nevjerojatnog mjesta moraju se uspeti preko tankih metalnih ljestava pričvršćenih za stijenu. Kažu da ih svakodnevno penjanje na opasnom terenu na neki način približava Bogu.

No, pitanje koje mnoge zanima jest kako su redovnici uspjeli prenijeti sav građevinski materijal na vrh stijene?! Kako su uopće došli gore? To nitko ne zna. Pretpostavlja se da su bili izvrsni penjači koji su vjerovali da će ih molitva na vrhu udaljiti od svjetovnih iskušenja. Istraživači su tijekom godina u sklopu svetog kompleksa pronašli čak tri pustinjačke ćelije, kriptu s ostacima jednog nepoznatog stilita i vinski podrum. Sve su to sami izgradili u vrijeme kada moderna tehnologija nije postojala, a kako bi im dani prošli u veselju, sa sobom bi ponijeli bocu dobrog vina, pogotovo ako su znali da će neko vrijeme ostati na stijeni izolirani od vanjskog svijeta.

Stoljećima nakon izgradnje ovdje nitko nije dolazio. Jedini pisani zapis o ovom drevnom mjestu bio je u tekstu jednog gruzijskog učenjaka iz 18. stoljeća, koji ga je opisao na sljedeći način: “Postoji stijena unutar klanca koja stoji poput stupa, prilično visoka. Na vrhu stijene nalazi se crkvica, ali se nitko ne može popeti na nju; niti znaju kako to učiniti.”

Slikoviti povijesni most iz 14. stoljeća preživio je ratove, poplave i požare: vrvi životom i malim trgovinama i jedan je od najljepših simbola Toskane

KRAJEM 20. STOLJEĆA IZGRAĐENE SU METALNE LJESTVE KOJE SU BILE DOSTUPNE SAMO MUŠKARCIMA, A DANAS NA VRHU STIJENE ŽIVI JEDAN REDOVNIK

Uz crkvu je izgrađen mali samostan koji je bio uništen i zaboravljen sve do 1944. godine kada su se gruzijski pisci Levan Gotua i Akaki Beliashvili, arhitekt Vakhtang Tsintsadze i alpinist Aleksandre Japaridze popeli na vrh Katsakhi i pronašli ruševine crkve.

Nekoliko desetljeća nakon ovog ponovnog otkrića, 1990-ih pravoslavni redovnik po imenu Maxim Qavtaradze obnovio je crkvicu uz pomoć seljaka i novcem donatora iz cijele zemlje. U to je vrijeme sagradio i četrdeset metara duge željezne ljestve, koje je nazvao “stepenicama u nebo”. Ljestve su neko vrijeme bile otvorene samo za muškarce, no danas nisu dostupne javnosti jer se penjanje uz kameni stup smatra preopasnim, a i već neko vrijeme na vrhu stijene živi jedan redovnik.

OD DREVNIH OBREDA PLODNOSTI DO KRŠĆANSKOG ŠTOVANJA

Prema lokalnoj legendi, kompleks Katskhi oduvijek je bio sveto mjesto i nekoć su ga drevne religije koristile za obrede plodnosti. Nakon što je kršćanstvo uvedeno u Gruziju u 4. stoljeću, postao je mjesto štovanja pravoslavnih kršćana.

Stara tradicija dopušta samo jednoj osobi da bude u crkvi u isto vrijeme, pa se redovnici iz samostana koji se nalazi uz donji rub stijene izmjenjuju jedan po jedan te dolaze po nekoliko puta tjedno. Prije uspona, redovnici prvo moraju tražiti blagoslov oca Maximea, a kad stignu na vrh, mole se u crkvi i odlaze u vinski podrum gdje prave vino za samostan. Zatim silaze prije sumraka kako bi sudjelovali u samostanskoj noćnoj molitvi.

PODIJELI ČLANAK