zaštitnik grada Karlovca
Mjesta
Mistično jezero obavijeno oblakom pare jedno je od najopasnijih mjesta na svijetu, njegovoj kipućoj vodi strogo je zabranjeno približavati se
Kad pomislimo na jezera, obično nam na pamet padaju osvježavajuća plavetnila okružena zelenilom prirode. Plivanje, vožnja čamcima i pecanje aktivnosti su koje povezujemo s ovom slatkovodnim stajačicama. No, apsolutno ništa od toga ne može se primijeniti na Kipuće jezero (na engleskom “Boiling lake”), prirodni fenomen na karipskom otoku Dominika. Kako mu ime i otkriva, voda u ovom jezeru ključa i prosječne je temperature oko 90 stupnjeva, a cijeli fenomen nikad nije do kraja razjašnjen.
NA POVRŠINI POSKAKUJU MJEHURIĆI, A JEZERO JE OBAVIJENO GUSTIM OBLAKOM PARE
Kipuće jezero nalazi se u Nacionalnom parku Morne Trois Pitons, mjestu svjetske baštine na otoku Dominika. Smješteno je oko 10 kilometara od glavnog grada otoka Roseaua, na njegovoj površini poskakuju mjehurići, a cijelo je obavijeno gustim oblakom pare. Izgleda doslovno poput lonca vode koja se kuha na štednjaku! Jezero je široko između 60 i 70 metara, a smatra se drugim najvećim vrućim jezerom. Toplije je samo jezero Frying Pan na Novom Zelandu.
TEMPERATURA JE IZMJERENA SAMO NA RUBOVIMA I IZNOSI 82-92 STUPNJA
Europljani su ga otkrili 1870. godine. Dvojica Engleza zaposlena na Dominici naišla su na njega 1870. godine, a nedugo nakon toga botaničari su dobili zadatak da pobliže istraže ovaj fenomen. Izmjerili su temperature vode i otkrili da se kreće od 82 i 92 stupnja. Međutim, uspjeli su mjeriti samo na rubovima, pa je do danas nepoznata temperatura u središtu gdje jezero aktivno ključa. Dubina koju su uspjeli izmjeriti iznosi oko 60 metara.
KROZ POVIJEST JE ZABILJEŽENO DA JE JEZERO JEDNOM SASVIM NESTALO
No, dubina i razina vode u jezeru osciliraju. Kroz povijest je zabilježeno i da je u jednom trenutku u 19. stoljeću potpuno nestalo, da bi se postepeno ponovo napunilo kipućom vodom. Jezero se nalazi na dnu velike kotline nalik vrtači. Okruženo je kamenim liticama i nalikuje na bazen. Danas se zna je na dnu jezera zapravo fumarola, otvor na površini Zemlje iz kojeg se ispuštaju vrući vulkanski plinovi i pare. Voda u bazenu obnavlja se oborinama i dva mala potoka koji se ulijevaju u to područje, a potom curi do magme i zagrijava se do točke ključanja.
BROJNA UPOZORENJA OKRUŽUJU OPASNO JEZERO, NO NEKI GA SVEJEDNO POSJEĆUJU
Oko jezera je postavljeno niz upozorenja koja napominju da su stijene klizave i da jedan krivi korak može značiti smrt. Ne postoji cesta koja vodi direktno do jezera, no organiziraju se ture na kojima se ono može razgledati izdaleka. Pješačenje stazom dugom oko 13 kilometara može se podijeliti u tri dijela od kojih svaki traje oko sat vremena.
Prvi dio počinje u Laudatu, uz klanac Titou i završava na rijeci Breakfast, gdje planinari mogu natočiti svježu vodu. Drugi dio vodi uz Morne Nicholls na nadmorskoj visini od 966 metara, a završava u Dolini pustoši. Treći dio je najopasniji. Počinje spuštanjem u Dolinu pustoši, nakon čega slijedi dugo pješačenje pokraj sumpornih izvora i toplih bazena, sve dok se konačno ne stigne do vrha s pogledom na Kipuće jezero.
POČETKOM 20. STOLJEĆA U SMRT SU PALI PLANINARI I LOKALNI VODIČ
Dakako, jezero je već uzelo neke ljudske žrtve. Zabilježena je smrt planinarske grupe početkom 20. stoljeća, kad su se planinari i lokalni vodič ugušili vulkanskim plinovima i pali u jezero i sigurnu smrt. Zrak je na cijelom području jezera vruć, sparan i vlažan, uz oštri miris sumpora. Uz to, ponekad se formiraju mali gejziri koji prskaju i pište, pukotine i rupe, a već i sićušni, gotovo nevidljivi mlazovi pare mogu poprilično opeći gležanj ili stopalo.