Hrvatska je nekad imala zdravstveni sustav kojem se divio cijeli svijet! Na mjestu koje je spašavalo živote danas živi kultura

Već prvi pogled izvana, ili iz zraka, otkriva da je riječ o posebnoj građevini. Iako je okrenuta prema moru, prozora gotovo i nema, tek male otvore za zrak kroz koje se sunce teško probija. Naslonjen na kamenitu obalu Dubrovnika, kompleks Lazareti sa svojim pravilnim oblikom, zbijenim zidovima i crvenim krovovima privlači pažnju iz kojeg ga god kuta promatrali. A od izgleda je još zanimljivija povijest tog mjesta, koje je bilo najmodernija i jedna od prvih organiziranih karantena u Europi!

Kad danas razgledavate kompleks neobičnog, ali impresivnog oblika teško je i zamisliti što se sve događalo iza njegovih zidova. Kuga je prijetila cijeloj Europi, a kako je Dubrovačka Republika bila važno trgovačko središte u nju su brodovima dolazili ljudi iz cijelog svijeta. Odlučeno je da nitko ne ulazi direktno u grad: svi su morali prvo odraditi izolaciju ispred gradskih zidina. Tako je još u 14. stoljeću Dubrovnik imao svoju verziju organiziranog javnog zdravstva, u tom trenutku jednog od najmodernijih na svijetu.

Lazareti se nalaze istočno od stare gradske jezgre Dubrovnika, u predjelu Ploče. Riječ je o jedinoj potpuno sačuvanoj karantenskoj građevini na europskom dijelu Mediterana, ističe TZ Dubrovnik, i pod zaštitom su UNESCO-a od 1994. godine. Odluka o njihovoj gradnji donesena je 1590. godine, kad je odlučeno da će se graditi izvan tadašnjih granica grada, a podizani su od 1627. do 1647. godine. Stoljećima su čuvali grad od nevidljivih neprijatelja, poput kuge i drugih zaraznih bolesti, a 1734. godine proglašeni su i dijelom gradskih utvrda.

Prve karantene zapravo nisu bile u samom gradu, ljudi su izolaciju odrađivali na otočićima Mrkan, Bobara i Supetar kraj Cavtata, a kasnije i na drugim lokacijama izvan zidina. Kad je gradu zatrebao ozbiljniji i funkcionalniji sustav, izgrađen je kompleks Lazareti. Sastojao se od deset kamenih lađa, odnosno dvorana, i pet unutarnjih dvorišta okruženih visokim zidinama. U jednom su dijelu izolaciju „odrađivali“ ljudi, u drugome roba.

Postojali su čuvari, zdravstveni nadzornici, precizna pravila kretanja i strogo određeni kontakti s vanjskim svijetom. Čak su i prozori na prostorijama bili mali kako bi se smanjila mogućnost prijenosa bolesti.

Povjesničari se danas slažu da je koncept Lazareta bio stoljećima ispred svog vremena jer je Dubrovnik bio među prvim europskim sredinama koje su javno zdravstvo shvatile kao pitanje prevencije i organizacije društva, a ne samo liječenja. Iako se tada o širenju bolesti nije znalo puno, Dubrovačka je Republika odlučila zaštiti svoje građane, ali i prihode od trgovine, postupkom koji se tada činio revolucionarnim.

Stoljećima kasnije, kompleks Lazareta i danas živi. Među njegovim debelim zidovima, srećom, više nema izoliranih, bolesnih, stražara ni robe na provjetravanju, već je mjesto pretvoreno u kulturni i društveni centar Dubrovnika. U njemu se održavaju izložbe, predstave, koncerti, radionice, plesni programi i festivali koji su oživjeli povijesni lokalitet i dali mu novu dušu i svrhu.

„Lazareti su danas kreativna četvrt Dubrovnika: u pet zapadnih lađa održavaju se izložbe, koncerti, radionice, predavanja, kongresi i druga događanja. U dvije lađe djeluje Folklorni ansambl Linđo, a u tri istočne lađe svoje aktivnosti imaju Art radionica Lazareti, Deša i Studentski teatar Lero,“ navodi stranica TZ Dubrovnika.