Bojan i danas njeguje vinovu lozu koju je posadio njegov pradjed: tradiciju dugu 113 godina nastavlja četvrta generacija obitelji

Ponekad u životu put je vrlo jasan. Ponekad znamo što nam je činiti još od malih nogu. U nekim ljudima obiteljska tradicija jednostavno teče njihovim žilama, a jedan od takvih je Bojan Kiršić iz Nedešćine u Istri. Upravo on je danas glavna sila koja stoji iza Vina Matiška i istoimene vinarije. Kad se posluša njegova životna priča, odnosno priča njegove obitelji, u njegovu slučaju doista nije moglo biti drugačije. Još od malena, kada je bio dijete, njegov su život i ljubav vinograd i vinova loza.

S vinogradom je povezan od ranog djetinjstva. „U vinogradu sam od kada sam, kako bi rekao moj tata, mogao stisnuti kvačilo na traktoru”, govori Bojan. Prva sjećanja tog četrdesetogodišnjaka i samog oca troje djece, vežu se uz njegovu četvrtu godinu. Kad mu je bilo 13, već je intenzivno radio i pomagao u vinogradu i vinariji i učio od pokojnog djeda i oca. Vinograd i vino naposljetku su ‘pobijedili’ i njegovo formalno obrazovanje, koje je išlo u smjeru centralnog grijanja, klimatizacije i vodoinstalacija. Vanredno je završio i školu za vinara i vinogradara.

„Prva sjećanja u vinogradu se najviše odnose na vrijeme koje sam provodio tamo s pokojnim djedom jer je tata radio još jedan dodatan posao. Djed me puno toga naučio u vinogradu i podrumu. Ta prva sjećanja su najviše vezana uz plijevljenje vinograda. To mi se činilo interesantno, odmalena volim raditi s rukama”, prisjeća se Bojan.

Vinariju Matiška preuzeo je 2008. godine. No, zašto Matiška, pitamo ga? Riječ je o nadimku njegove obitelji. „U dva sela, Klapčići i Jurazini, ima oko 16 familija Kiršić i prije, u starini, bilo je minimalno 10 djece po familiji i skoro su svi imali ista imena. Kako bi ljudi znali u koju kuću idu, obitelji su dobivale nadimke. Naša je dobila nadimak Matiška, po pradjedu Mati”, pojašnjava.

Upravo je pradjed Mate kojeg je spomenuo ključna osoba u povijesti vinarije i vinograda Matiška. Od njega je sve i krenulo: on je zasadio prve vinove loze iz kojih se s vremenom razvio uspješan i nagrađivani obiteljski posao. No, njegov je pradjed te prve loze, koje i danas rastu u njihovim vinogradima, zasadio nakon što je radio kao ložač na legendarnoj RMS Carpathia, prvom brodu koji je priskočio u pomoć Titaniku. Za svoj angažman na toj sudbonosnoj plovidbi Mate je, kao i drugi članovi posade Carpathije, primio brončani orden hrabrosti. No, taj nemili događaj zauvijek mu je promijenio život: pomorstvo je ostavio iza sebe i posvetio se uzgoju vinove loze i proizvodnji vina.

„Meni je najljepše kad u našem najstarijem vinogradu prođem kraj loze koju je on zasadio. Ima ih oko 100 komada, nisu rodne svake godine, ali ne želim ih maknuti. Dok god daju života bit će tamo”, kaže Bojan.

Njegov pradjed Mate te je prve sadnice, i to malvazije i terana, zasadio 1913. godine, a svaki je njegov nasljednik obiteljskim vinogradima dao svoj obol. Naime, Mate je imao sedam sinova, a vinogradima se posvetio najmlađi od njih, Bojanov djed Romano. Romanov sin Redento, kao treća generacija, dalje širi vinograde, a posao naposljetku preuzima i Bojan. Danas imaju četiri hektara vinograda, to jest oko 10 tisuća loza na ukupno pet lokacija. Najmlađi vinograd ima sedam godina.

„Najstariji vinograd kojeg je posadio pradjed ima oko dvije tisuće kvadrata, djed je širio nasade, a zatim i otac. Nakon što sam ja preuzeo vinariju, sadili smo na još tri lokacije, a proširili smo se i na merlot, refošk, muškat, a radimo rosé i cuvée… U ponudi imamo osam vrsta vina”, pojašnjava Bojan.

Dijelom tradicije i obiteljske priče mogu postati i gosti Vinarije Matiška. Naime, za svoje posjetitelje nude nekoliko opcija. U ponudi su degustacija vina, degustacija vina s istarskom domaćom hranom te piknik u vinogradu. Prva opcija stoji 10 eura po osobi, degustacija s hranom je 30 eura, a piknik 45 eura po osobi. Jedini su na području istočne Istre koji nude opciju piknika u vinogradu, a uveli su je ove godine.

„Par, obitelj, prijatelji bukiraju piknik, u konobi kušaju vino da vide koje će uzeti sa sobom, spremimo i domaćeg pršuta, sira, pancete i kobasica, to im stavimo u košaru za piknik i onda ih otpratimo na jednu od dvije lokacije u vinogradima, koju također sami biraju. Na lokaciji ih dočeka niski stolić i poveća dekica koju stavljaju na travu. Njima prepuštamo da sami odluče koliko će ostati, želimo da uživaju u prirodi, miru i privatnosti…” , pojašnjava Bojan te dodaje kako svim zainteresiranima nude i obilazak vinograda, uključujući najstarije loze, a imali su i posjetitelje koji su sami izrazili želju da sudjeluju u berbi.

Godišnje inače proizvedu između osam i 10 tisuća boca. Svoja vina prodaju na kućnom pragu, a može ih se naći i u restoranima u istočnoj Istri. Od svih osam vrsta vina u ponudi, udarna je, kako Bojan kaže, malvazija istarska.

Vinograd i podrumi, naravno, traže svoje. Bojan se u potpunosti posvetio tom poslu koji opisuje kao cjelogodišnji. “Čim završi berba onda imate mjesec dana posla u podrumu, kad to završi ide obrada tla gnojidba u vinogradu, pa ide rezanje, a nakon rezanja vezivanje, a onda gnojidba, pa popravak armature i žica, i evo nas u četvrtom i petom mjesecu… Tada slijedi pljevidba loze, a uz to uvijek ima posla i u podrumu”, govori Bojan te dodaje kako u opis posla dolazi, naravno, i tretiranje vinograda protiv bolesti.

Berba je, kaže, ručna i u njoj sudjeluje između 30 i 35 ljudi. Rade kao što se nekada radilo. “Namjerno ne koristimo strojeve. Kad se bere strojno, grožđe se odmah stišće i počinje oksidirati. Mi grožđe beremo u kašetama od 20 kilograma i tek ga u podrumu prešamo. Želimo zadržati kvalitetu i način rada kakav se nekada njegovao”, kaže Bojan.

Osim što nastavlja obiteljsku tradiciju, Bojan danas gradi i novu fazu razvoja vinarije zajedno sa svojom partnericom Karlom. Zajedno rade u vinskom podrumu i konobi, na novim vrstama vina, razvoju ponude i web stranice vinarije, a obiteljsku svakodnevicu dijele i u vinogradu. Njegov otac Redento i majka Sonja oduvijek su mu bili potpora u svemu što je odlučio raditi, ali njegova najveća potpora je, kaže, upravo Karla.

Njihova tromjesečna kći Mia već sada provodi dane među lozama i vozi se na traktoru, baš kao što je nekad i Bojan odrastao uz vinograde. Iako njegov desetogodišnji sin Alan već sada često pomaže u vinogradu, a njegova trinaestogodišnja kćer Vita u podrumu vinarije, Bojan djeci ne želi ništa nametati. “Mene moj tata nikad nije forsirao. Govorio mi je: ‘Ako ćeš raditi, radi. Ako nećeš, posijeci sve i idi svojim putem.’ Ništa ne ide na silu, to moraš voljeti”, zaključuje Bojan.