U kuli koja je postala simbol Zagreba nekad se stanovalo i igralo biljar! Danas tamo turisti love najljepši pogled na hrvatsku metropolu

Beli Zagreb grad, prepun znamenitosti koje svjedoče o njegovoj bogatoj povijesti i kulturi, sve je popularniji među turistima koji obožavaju njegov živopisni Trg bana Josipa Jelačića, Gornji grad, crkvu sv. Marka s njezinim prepoznatljivim šarenim krovom te grbom Zagreba i Hrvatske, Kamenita vrata, uspinjaču, čuvenu Tkalču prošaranu kafićima, restoranima i suvenirnicama, zeleni park Zrinjevac, barokno Hrvatsko narodno kazalište… Naravno, tu je i srednjovjekovna kula Lotrščak, o kojoj je u svom kultnom romanu “Kći Lotrščaka” pisala Marija Jurić Zagorka, naša najčitanija književnica. No ova povijesna ljepotica skriva i neke manje poznate zanimljivosti, a mi vam neke od njih donosimo u nastavku teksta!

Prema povijesnim podacima, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Zlatnom bulom iz 1242. godine odužio se Gradecu za pruženo gostoprimstvo i sklonište pri bijegu pred Tatarima. Proglasio ga je slobodnim kraljevskim gradom, no građani su ga zauzvrat morali opasati zidinama i kulama. Iste su građene punih 20 godina, sve do 1266. Tad je nastala i kula Lotrščak, koja je trebala braniti južni ulaz u sam grad, tj. nekadašnja mala vrata Dverce, koja su srušena 1812. prilikom uređenja južne promenade (današnjeg Strossmayerovog šetališta).

Stoga ne čudi što se Lotrščak izvorno zapravo zvao Kula od Dverca, a ime po kojem ga i danas znamo dobiva 1646., kad je unutar kule smješteno zvono campana latrunculorum, tj. zvono lopova, koje je stanovnike upozoravalo na zatvaranje gradskih vrata, ljeti u 22, a zimi u 21 sat. Prema nekim starim crtežima, kula je u početku imala samo dva kata (s po dva prozora na svakom) i četverolisni krov.

Krajem 16. stoljeća, kad je turska opasnost gradu napokon počela jenjavati, polako je slabjela i obrambena namjena same kule, a u narednom vremenu promijenio joj se i izgled. Najznačajnije preinake zabilježene su 1857. Naime, kuli su u tadašnjem romantičkom valu restauriranja srednjovjekovnih građevina dozidana još dva kata, a na krovu je podignut poligonalni drveni vatrodojavni tornjić.

Inače, kula je građena od nepravilnog kamenja, visoka je 19 metara, zidovi su joj debljine 195 centimetara, osim na četvrtom katu, koji je od opeke pa su zato i znatno tanji. A jeste li znali da je grad, kad nije imao novca za popravljanje i uzdržavanje kule, istu davao u zakup građanima, koji su je trebali održavati, ali i predati natrag gradu u slučaju neprijateljskog napada? Tad bi joj se, piše TZ grada Zagreba, vratila originalna obrambena svrha.

Lotrščak je od 17. stoljeća služio i kao trgovačko skladište, a u 19. stoljeću ondje je otvorena i kavana. Osim toga, u kuli se tad, vjerovali ili ne, igrao i biljar! Na njezinom prvom katu nalazio se prvi biljarski stol u Zagrebu, a sama igra (sport) u Hrvatskoj se spominjala još 1813. godine. Lotrščak se svojedobno koristio i u stambene svrhe, a nakon što je preuređen, napokon je postao dostupan javnosti. Danas je kula zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.

Čuveni Grički top u grad je stigao krajem 19. stoljeća na prijedlog tadašnjeg gradskog vijećnika Đure Deželića. Iz njega se prvi put zapucalo 1. siječnja 1877., ali iz zgrade današnjeg Hidrometeorološkog zavoda. Top je s vremenom premješten u kulu Lotrščak, a po pucnju, koji se svakog dana ispaljivao točno u podne, ravnali su se svi zvonari gradskih crkava. Ta tradicija živa je i dan-danas te slovi kao jedna od najvećih turističkih atrakcija naše metropole. Uz sve navedeno, s vrha kule, na kojem se nalazi vidikovac, možete uživati u najljepšem pogledu na panoramu Zagreba!