REKORDERI LJUBAZNOSTI
Moćni kanjoni, carstvo krša i dom najviših velebitskih vrhova: sve to ima nacionalni park koji je san svakog planinara, penjača i ljubitelja prirode
Carstvo je to krša, u kojem gospodare škrape, špilje, pukotine i gole stijene, područje koje ljeti šiba vrelo sunce, zimi hladnoća. Carstvo je to crnog bora i ljubav na prvi pogled za strastvenog zaljubljenika u outdoor aktivnosti, prvenstveno planinarenje i penjanje. Smješten na obroncima južnog Velebita, najduže planine u Hrvatskoj i podijeljen između dvije hrvatske županije, Ličko-senjske i Zadarske, Nacionalni park Paklenica dom je najviših velebitskih vrhova. Mjesto je to gdje je moćnoj prirodi i svim njezinim izazovima nemoguće odoljeti. Evo što trebate znati ako planirate izlet u ovaj hrvatski prirodni fenomen!
IME ‘PAKLENICA’ DOLAZI OD NAZIVA ZA SMOLU CRNOG BORA
Pod zaštitu, i to proglašenjem nacionalnog parka, područje je stavljeno još 1949. godine. Cilj osnutka parka bio je zaštititi najveći šumski kompleks Dalmacije, a to i danas čini na ukupnoj površini od 95 kilometara četvornih te su jedna od njegovih najprepoznatljivijih karakteristika i danas, osim bukve, šume crnog bora zahvaljujući kojem je i dobio ime. Naime, ime, naziv ‘Paklenica’ potječe od naziva za smolu crnog bora, to jest pakline, koju su stanovnici tamošnjeg područja koristili za zacjeljivanje rana, premazivanje brodova i osvjetljenje, navodi se na službenim stranicama parka.
TRAGOVI DAVNE LJUDSKE PRISUTNOSTI, ALI I RIMSKO NASLJEĐE
Područje današnjeg nacionalnog parka ljudi su oduvijek voljeli. Dokazuju to i najstariji tragovi njihove prisutnosti na Velebitu, mezolitički kremeni alati nađeni u Vaganačkoj pećini. Područje su počeli ‘pripitomljavati’ stočari i zemljoradnici prije osam tisuća godina, a od daljnjoj prisutnosti čovjeka priče pričaju suhozidne gradine i tumuli, odnosno grobne gomile, koje se može, primjerice, vidjeti kod zaseoka Ljubotić.
U jednom trenutku područje je zanimljivo i Rimljanima, a u njihovo je vrijeme osnovan i Argyruntum, odnosno današnji Starigrad, centar Pakleničke rivijere, koji je često ‘početna točka’ za istraživanje nacionalnog parka koji se nalazi u njegovu zaleđu.
NEVJEROJATNI KANJONI VELIKE I MALE PAKLENICE
U Nacionalnom parku Paklenica sve se ‘ vrti’ oko kanjona koje dube Mala i Velika Paklenica, jedini stalni vodeni tokovi na južnom Velebitu. Kanjon Velike Paklenice dugačak je 14,5 kilometara te širok od 500 do 800 metara. Na najužem dijelu broji svega 50 metara, a njegove vertikalne stijene dosežu visinu i do 700 metara.
Kanjon Male Paklenice, u kojem penjanje doduše nije dozvoljeno, dugačak je 12 kilometara, a širok 400 do 500 metara. U najužem dijelu ima svega 10 metara širine. Njegove su stijene visoke i do 650 metara. Velika i Mala Paklenica odvojene su visokom zaravni dugom nekoliko kilometara.
MANITA PEĆ POZNATA PO UKRASIMA I NEOBIČNIM STANOVNICIMA
No, adut Paklenice nisu samo oku vidljivo izložene gole stijene, već i ono što one skrivaju. Jedna od atrakcija svakako je Manita peć. Riječ je o jedinoj špilji u parku koja je otvorena za javnost, i to još od 1937. godine. Ulaz u špilju nalazi se na 570 metara nadmorske visine, bogata je špiljskim ukrasima, a i neobičnim životinjskim svijetom. U njoj primjerice živi lažištipavac Chthonius radjai.
IZMEĐU 150 I 200 KILOMETARA STAZA I PUTEVA
Iz već navedenog može se zaključiti da je Nacionalni park Paklenica san svakog planinara. Park, naime, obiluje stazama i putevima, čija ukupna duljina broji od 150 do 200 kilometara. Neke od staza namijenjene su ‘turističkom obilasku’, primjerice ona iz Kanjona Velike Paklenice do Manite peći, no ima i onih pravih planinarskih koje vode do nekih od najviših vrhova Velebita. Naime, NP Paklenica je dom Vaganskog vrha, najvišeg vrha Velebita. S njegovih 1757 metara pogled se, kad vremenski uvjeti to dozvoljavaju, proteže i do 300 kilometara u daljinu. Tu je i Sveto brdo visoko 1753 metara, drugi najviši vrh Velebita, a za jedan od najljepših vidikovaca slovi i Vrh Liburnije (1709 metara).
PAKLENICA KAO NAJVAŽNIJI PENJAČKI CENTAR U HRVATSKOJ
Nacionalni park Paklenica slovi isto tako i za najvažniji hrvatski penjački centar. Na tamošnjem penjalištu danas postoji oko 590 opremljenih I uređenih smjerova. Najveći broj kratkih sportskih smjerova nalazi se u Klancima, odnosno najužem djelu kanjona Velike Paklenice. Tijekom zime, za penjanje se pak hvali sektor Crljenica, dok se najpoznatijom stijenom za penjanje smatra Anića kuk. Smjerovi na njemu dugački su i do 350 metara.
Nacionalni park mjesto je održavanja i brojnih penjačkih susreta i natjecanja, a počeci penjanja u njemu sežu još u 1938. godinu. Tada je Dragutin Brahm pokušao ispenjati Anića kuk, no u pokušaju je izgubio život. Anića kuk ispenjali su naposljetku dvije godine kasnije.
BUKOVE ŠUME U PAKLENICI NALAZE SE NA POPISU SVJETSKE BAŠTINE
Za kraj, važno je istaknuti kako se NP Paklenica nalazi i pod zaštitom UNESCO-a, odnosno na popisu svjetske baštine u sklopu serijskog dobra ‘Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe’. Naime, pretpostavlja se da su bukove prašume u Europi nekada zauzimale površinu od 91 milijun hektara. Danas ih nalazimo na svega 90 tisuća hektara, dio njih i na području Paklenice. Dakle, u sklopu tog dobra 2017. godine na popis su uvrštene bukove šume na području Nacionalnog parka Paklenica (Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik) i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Ovo serijsko dobro trenutno je najveće serijsko dobro na popisu svjetske baštine – obuhvaća čak 94 lokaliteta u 18 država.
