Nekada je ovaj mali hrvatski grad imao više stanovnika od Zagreba, Splita, Rijeke… Šetnja njegovim ulicama pravo je putovanje kroz vrijeme

Gradovi su ponos svake zemlje i u njima se ogleda njezin identitet, povijest i karakter. Njihova arhitektura, kultura i raznolikost pričaju priče o vremenu, ljudima i događajima koji su ih oblikovali. Hrvatska u tom pogledu ima mnogo razloga za ponos. Danas je najveći i ujedno glavni grad Zagreb u kojem prema popisu stanovništva iz 2021. godine živi 767.131 stanovnik. Odmah iza njega nalazi se Split s 161.312 stanovnika, potom Rijeka s 108.622 te Osijek s 96.848 stanovnika. No nekada je slika izgledala potpuno drugačije. Prije otprilike dvjesto godina, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, najveći hrvatski grad bio je Bakar.

Bakar je smješten u blizini Rijeke i jedan je od onih gradova koji s ponosom čuvaju svoje naslijeđe. Njegovo ime u pisanim se dokumentima pojavljuje još davne 1288. godine, što svjedoči o dugoj i zanimljivoj povijesti. Danas u njemu živi 7573 stanovnika prema najnovijem popisu, no prije više od dva stoljeća situacija je bila posve drukčija. Kako je ispričala direktorica Turističke zajednice Bakra za Večernji list, na prijelazu u 19. stoljeće ovaj je grad imao čak 7805 stanovnika. Time je bio veći od Rijeke, Varaždina, pa čak i Zagreba koji je u to vrijeme imao tek 2973 žitelja.

Popis stanovništva Bakra sastavljen je još 1775. godine u vrijeme vladavine Marije Terezije i predstavlja vrijedan povijesni dokument koji otkriva mnogo više od samih brojki. Detaljno ga je proučio dr. sc. Josip Celić, koji je u svom radu analizirao dobnu i spolnu strukturu stanovništva, njihove svakodnevne poslove, društveni položaj te način života u tom razdoblju. Zahvaljujući njegovim istraživanjima, danas možemo jasnije zamisliti kako je izgledao život u Bakru u 18. stoljeću i koliko je taj grad imao važnu ulogu u tadašnjoj Hrvatskoj.

Iako se nalazi u blizini mnogo većeg susjeda, Rijeke, od koje ga dijeli svega petnaestak kilometara, Bakar polako gradi svoju prepoznatljivu i šarmantnu turističku priču. U tome mu društvo čini osam slikovitih naselja u okolici koja s gradom dijele istu upravnu cjelinu. U središtu te uzbudljive priče smještena je stara gradska jezgra, pod zaštitom od 1968. godine, koja čuva brojna kulturna blaga i svjedočanstva nekih davnih vremena. Među njima se posebno ističe Frankopanski kaštel, ponosno uzdignut na samom vrhu povijesne jezgre, kao nijemi svjedok bogatog i zanimljivog života u Bakru.

Posebnu pozornost u gradu privlači takozvana Turska kuća, jedno od najneobičnijih zdanja na cijelom Kvarneru. Smještena u uskoj ulici starog dijela grada, odmah na prvi pogled odaje da se razlikuje od okolnih kamenih kuća koje je okružuju. Njezina orijentalna arhitektura i topli tonovi pročelja unose dašak Istoka u primorski pejzaž. Uz nju se veže i romantična predaja koja već generacijama kruži među stanovnicima Bakra. Naime, prema toj priči, kuću je dao sagraditi jedan pomorac svojoj voljenoj supruzi koju je doveo iz Turske, želeći joj stvoriti dom koji će je podsjećati na zavičaj. Nitko sa sigurnošću ne zna kada je točno nastala ni kako je izgledala u svojem izvornom obliku, no njezina prisutnost i danas budi maštu i podsjeća na vremena kad su se ljubavne priče ispisivale na jedinstvenim mjestima.

Bakar se može pohvaliti nizom vrijednih sakralnih zdanja koja svjedoče o njegovoj duhovnoj i kulturnoj važnosti kroz stoljeća. Među njima se posebno izdvaja crkva sv. Andrije, poznata po iznimnoj akustici i kripti u kojoj se nalazi čak 85 grobnica. Njezin prostor odiše spokojem i dostojanstvom, a svaki posjetitelj može osjetiti dah prošlih vremena u tišini njezinih zidova. Nešto povučenije, gotovo skriveno od pogleda, smještena je crkvica sv. Križa iz 1764. godine. Za razliku od ostalih sakralnih objekata u Bakru, ova mala crkva zauzima posve drugačiji položaj, a bogoslužje se ondje i danas održava prema starom običaju u kojem je svećenik okrenut leđima vjernicima.