Na Kvarneru postoji kuća kakvu nećete vidjeti nigdje drugdje u Hrvatskoj: njezina izgradnja i danas je misterij

U Bakarskom zaljevu u Primorsko-goranskoj županiji ponosno leži Bakar, luka i grad izgrađen na višestoljetnoj pomorskoj tradiciji. Stoga nimalo ne čudi što je upravo ondje u rujnu davne 1849. godine otvorena Pomorska škola Bakar, najstarija srednjoškolska ustanova u pomorstvu Republike Hrvatske, prva strukovna škola u Lijepoj našoj, ali i prvo pomorsko učilište na Sredozemlju koje je imalo vlastiti školski brod. Bakar zovu malim biserom velikih priča. U njegovoj staroj gradskoj jezgri, zaštićenoj od 1968., čekaju vas čuveni Frankopansko-zrinski kaštel i konkatedrala sv. Andrije, a podmorski tunel, koji spaja dvije obale Bakarskog zaljeva, pravi je spomenik industrijske baštine i buduća turistička atrakcija jer se u njemu, naime, planira otvoriti Interpretacijski centar. No ovaj obalni gradić ima i svoju romantičnu stranu, a nju najbolje dočarava Turska kuća.

Kako joj i samo ime kaže, tu iznimnu i fascinantnu građevinu krasi orijentalan stil. Iako nema točnih povijesnih podataka o njezinu nastanku, pretpostavlja se da je ova ljepotica podignuta u 14. ili 15. stoljeću, no tko i zašto ju je izgradio do danas je ostalo misterij.

No uz Tursku kuću u Bakru vežu se i neke vrlo zanimljive drevne legende. Prema jednoj, ista svoj izgled može zahvaliti ljubavi. Navodno ju je sagradio bakarski pomorac, koji se zaljubio u lijepu Turkinju, a i ona u njega. Vođen srcem, doveo ju je sa sobom u svoj rodni kraj. Kad je on nastavio ploviti dalekim morima, mlada i usamljena Turkinja počela je tugovati za domovinom.

I tad je naš bakarski pomorac, u želji da ublaži rastuću nostalgiju svoje voljene družice, odlučio podignuti velebnu kuću, sličnu onima koje su karakteristične za Tursku. Nadao se da će se njegova odabranica, dok je on na brodu, u novoj kući osjećati ugodnije i bliže zavičaju koji je napustila.

Druga legenda pak kaže da je jedan bakarski mornar imao pomalo opaku i zajedljivu suprugu, koja ga je često kudila i znala mu govoriti da upravo ona drži tri kuta u njihovoj kući, a njegov je samo jedan. Time mu je zapravo htjela dati do znanja da je ona jedina prava zapovjednica na kopnu tj. u njihovu domu.

No kako su godine prolazile, mornaru je dozlogrdilo slušati ženine stalne prodike pa je pozvao prijatelje koji su mu pomogli srušiti kuću, a zatim je na istom mjestu dao izgraditi novu, ali ovaj put bez kutova! Je li to na kraju spasilo njihov brak, ostaje nam nepoznato.

Osim Turske kuće, Bakar ima još jednu turističku atrakciju, Rimsku kuću. Pronaći ćete ju u neposrednoj blizini najznačajnijih građevina starog dijela grada, ispod impresivnog Kaštela i kraj konkatedrale sv. Andrije. Rimska kuća nekoć je pripadala visokom sloju bakarskog građanstva, čemu svjedoče bogat neorenesansni stil, raskošan trijem i volte.

Rimska kuća datira s početka 18. stoljeća i u njoj se nekoć nalazio samostan koludrica. Nakon što je isti prestao djelovati, u njoj je godinama živjela obitelji Carina, koja se 1630., na poziv Petra Zrinskog, u Bakar doselila iz talijanskog grada Bergama. Od kralja Leopolda I. 20. travnja 1675. dobili su ugarsko-hrvatsko plemstvo, mnogi iz te obitelji bili su vrsni pomorski kapetani, 1778. proglašeni su i bakarskim patricijima, a obiteljska grobnica nalazila im se u crkvi Majke Božje od Porta.

No kad se 1930. uređivao crkveni pod, nadgrobne ploče mnogih grobnica pritom su, nažalost, završile prekrivene brušenim cementom. Ipak, ona obitelji Carina čudom je ostala sačuvana pa ju je tadašnji župnik postavio na zid same crkve. Osim toga, župnik je sa svih grobova, a bilo ih je 40-ak, popisao sva imena koja su se dala iščitati, a kasnije ih je dao i ispisati na spomen-ploču, koja je ugrađena u crkveni zid.

Uz sve navedeno, Rimska kuća u Bakru bila je jedina kuća, osim kaštela, koja je u unutrašnjem dvorištu imala vlastitu šternu. No to nije sve! Naime, iznad njezina stražnjeg ulaza još se može vidjeti najbolje sačuvan kameni grb obitelji Agnese. Isti je isklesan 1718., krase ga motivi ljiljana, zvijezda, janjeta i orla, a danas je podsjetnik na Dominica de Agnesea i vrijeme kad je Bakar bio važan plemićki i kulturni grad.