Ovo je jedan od posljednjih naseljenih mostova u Europi: ljudi žive, spavaju i kuhaju u kućama tik iznad vode

S čak 102 milijuna turista u 2025. godini, Francuska je još jednom potvrdila status najposjećenije zemlje na svijetu. Razloga za njezinu nevjerojatnu popularnost zaista ne nedostaje: Pariz s Eiffelovim tornjem i Louvreom, Versailles, Mont-Saint-Michel, stjenoviti otočić sa srednjovjekovnom opatijom u Normandiji, dvorci doline Loire ili sunčana Azurna obala. No na krajnjem zapadu zemlje, u Bretanji, nalazi se nerazvikani gradić koji skriva jednu od najneobičnijih građevina u Francuskoj. Zove se Landerneau i leži na rijeci Élorn, na samoj granici povijesnih područja Léon i Cornouaille.

Stoljećima je bio važna trgovačka luka, a o njegovom bogatom razdoblju, koje je trajalo od 16. do 18. stoljeća, danas svjedoče raskošna pročelja obiteljskih kuća nekadašnjih trgovaca i brodovlasnika. Ipak, mnogi će reći da je njegovo najveće blago nestvarno lijep i više od 500 godina star Pont de Rohan, jedan od posljednjih naseljenih mostova u Europi.

Firentinski Ponte Vecchio prepoznatljiv je po svojim zlatarima i draguljarnicama, dok su trgovine zaštitni znak venecijanskog Rialta. No ovaj francuski most ipak je drugačiji: i na njemu ćete pronaći trgovine, ali i prave kuće koje stoje iznad vode. U njima se i danas živi, kuha, spava…

Kameni Pont de Rohan podignut je davne 1510. godine po nalogu Jeana II. de Rohana, vikonta od Rohana i gospodara Léona. Prijelaz preko rijeke Élorn na tom mjestu postojao je i ranije, vjerojatno još u 12. stoljeću, no nekadašnja drvena konstrukcija početkom 16. stoljeća zamijenjena je kamenim, oko 67 metara dugim mostom sa šest impresivnih lukova. S obzirom na to da je smješten na samom kraju estuarija Élorn, most je poseban i po tome što je svakodnevno izložen plimi i oseci.

Prva građevina koju je Jean II. de Rohan dao podignuti na mostu bio je mlin. Tijekom sljedećih stoljeća život iznad rijeke Élorn postajao je sve življi. Na mostu su radili i trgovci tkaninom, zlatari, klobučari te sedlari, a uz poslovne prostore postupno su se počele graditi i kuće. Uz sve navedeno, na Pont de Rohanu svojedobno su postojali čak i kapela te zatvor.

Naseljeni mostovi u srednjem vijeku nisu bili toliko neobični kao što nam se danas čini. U gusto izgrađenim gradovima svaki komadić prostora bio je itekako tražen i dragocjen pa su mostovi često postajali produžeci ulica. Nažalost, većina ih je tijekom stoljeća nestala zbog silnih rekonstrukcija, požara, poplava, ratova i sve većih potreba modernog prometa.

No ovaj francuski ljepotan ne samo da je opstao, nego je stoljećima bio i vrlo važna prometna te trgovačka točka. Dugo je predstavljao glavni prijelaz preko Élornа u Landerneauu te povezivao povijesna područja Léon i Cornouaille. Njegovo održavanje financiralo se mostarinom, a oni koji je nisu željeli ili mogli platiti rijeku su morali prelaziti čamcem.

Tu ključnu prometnu ulogu Pont de Rohan zadržao je sve do 20. stoljeća. Vrlo blizu njega 1957. godine otvoren je novi most Caernarfon, nakon čega je više od četiri stoljeća star Pont de Rohan postupno izgubio svoju nekadašnju važnost. Danas se njime uglavnom šeće. Francusko ministarstvo kulture navodi ga kao jedan od najstarijih naseljenih mostova u Europi, a dobio je i status zaštićenog povijesnog spomenika.