Na ovom hrvatskom otoku živi tek 60 ljudi: gužva je na njemu nepoznat pojam te je idealno mjesto za miran odmor

Ljetovanje na otoku s više od 200 sunčanih dana godišnje, na kojem živi svega 60-ak ljudi, a populacija mu se tijekom turističke sezone penje na maksimalno tisuću. Komadić raja s površinom od 16,77 kilometara kvadratnih i razvedenom, čak 36,6 kilometara dugačkom obalom i plažama na kojima je gužva nepoznat pojam. Zvuči kao utopija, ali ovakvo idilično mjesto uistinu postoji i nalazi se u Hrvatskoj! Vodimo vas na Unije, naš najzapadniji otok sa stalnim stanovništvom, netaknuti biser lošinjskog otočja, koji sa zapadne strane gleda na otvoreno more, a s juga ga čuva jednako predivan Susak.

Jedino naselje, pitoreskne Unije, s Malim Lošinjem, Rijekom, Pulom i Zadrom povezane su katamaranskim linijama. Na ovom otoku nema automobila, sve je mirno, tiho i podređeno netaknutoj prirodi. Čak su i stare kamene kućice smještene na brdu, tj. blagoj padini. Ondje gore je i osnovna škola, no u njoj, nažalost, učenika više nema. Jer život na otoku nije nimalo lagan, osobito zimi, kad su mještani, koji se uglavnom bave turizmom, poljoprivredom i stočarstvom, zbog vremenskih neprilika nerijetko i danima odsječeni od kopna.

Centrom naselja dominira i župa sv. Andrije apostola, za koju se vjeruje da je osnovana davne 1654. godine. Dok se spuštate prema moru, naići ćete i na jedinu trgovinu na otoku, a od mjesne rive, koja slovi kao žila kucavica i glavno okupljalište lokalnog stanovništva i njihovih gostiju, svi putevi, bez obzira na to krenete li lijevo ili desno, vode vas do prekrasnih plaža s kristalno čistim morem. Glavna i najveća uvala, koju mještani zovu i vala od Unij, niska je i pristupačna za kupanje, dok je obala na ostatku otoka pučinska i prilično strma.

Najviša točka Unija, vrh Kalk, leži na 138 metara nadmorske visine, a sam otok ime je dobio po grčkoj riječi ”heneios” i latinskoj ”nia”, koje znače ”njiva”, tj. ”u polje”. Naime, čitave Unije zapravo su jedno veliko plodno polje s vrijednim izvorom pitke vode, a zbog povoljnog geografskog položaja i dobrih plovidbenih pravaca bile su naseljene još u brončano i željezno doba.

O tome svjedoče stare gradine (ilirske utvrde), koje su se u povijesti podizale na vrhovima unijskih brda, s kojih se nadzirala plovidba duž tog dijela Jadrana. A jeste li znali da je na Unijama još u doba Rimskog Carstva navodno raslo čak 20.000 stabala maslina? Iz tog vremena ostali su nam i tragovi zdenaca te ladanjskih kuća, uključujući i Villu Rusticu.

Najveći procvat Unije su doživjele tijekom ’20-ih godina 20. stoljeća, kad su imale čak 783 stanovnika. Tad su na otoku postajala i dva mlina za masline te mala tvornica za preradu ribe. No krajem ’20-ih, uslijed velike gospodarske krize, velik dio mještana iselio se s Unija, uglavnom u Sjedinjene Američke Države, a slična sudbina zadesila je i susjedni Susak.

Početkom 20. stoljeća naselju Unije pripadao je i otočić Galijola, čiji je svjetionik Vnetak, izgrađen 1873. u obliku kamene kule s prizemnom zgradom i podrumom, bio i ostao iznimno važan za sigurnu plovidbu sjevernim dijelom Jadrana. No nakon uvođenja automatiziranog sustava, više nije bilo potrebe za stalnom posadom pa je svjetionik uključen u sustav daljinskog nadzora, a otočić je postao nenastanjen.

Ovaj rajski i nestvarno lijep otok, na kojem vrijeme kao da je stalo, ima sustav za desalinizaciju, tj. pitku vodu dobiva procesom obrade morske, a posebno važnim datumom u novijoj povijesti Unija smatra se 7. listopada 1979., kad je ondje napokon stigla dugoočekivana struja. Iako se danas ondje uživa u svim blagodatima moderne tehnologije, zaljubljenici u Unije imaju samo jednu želju – da njihov netaknuti raj ostane neokrznut masovnim turizmom, s dušom u koju je nemoguće ne zaljubiti se…