Tajanstveno jezero između Šibenika i Splita s morem je povezano podzemnom špiljom! Iz zraka izgleda poput golemog zmajeva oka

Od škotskog Loch Nessa i njegove Nessie do kanadskog Okanagana u kojem, prema legendi, obitava čudovište Ogopogo, mnoga jezera diljem svijeta već stoljećima nam golicaju maštu. Jedno takvo čudo prirode ima i Hrvatska. Riječ je o Zmajevom oku u Rogoznici, bajkovitom mjestu smještenom između Šibenika i Splita. Upravo ondje na najljepši mogući način isprepliću se znanost, mitovi, zmajevi, meteoriti i izvanzemaljci. Ovo eliptično jezero nalazi se na poluotoku Gradina, nasuprot uvali Soline i marini Frapa. Ispunjeno je slanom vodom i duboko usječeno u stijene, a okružuju ga kamene litice visoke od tri do čak 24 metra.

Neobično ime dobilo je jer oblikom, osobito kad ga promatrate iz zraka, neodoljivo podsjeća na oko. Iako djeluje kao da je odvojeno od mora, Zmajevo oko s njim je povezano pukotinama i kanalima u poroznom vapnencu te podzemnom špiljom koja se naziva Zmajevo uho, a veća je i od samog jezera čija maksimalna dubina iznosi oko 15 metara.

Pretpostavlja se da je Zmajevo oko nastalo još na kraju posljednjeg ledenog doba. Nakon otapanja golemih ledenih masa razina mora porasla je za oko stotinu metara, a morska voda kroz pukotine u stijenama prodrla je u ponornicu na poluotoku Gradina. No neki izvori također kažu da je jezero nastalo urušavanjem špilje.

Još jedna posebnost Zmajevog oka krije se u slojevima njegove vode. Na površini prevladavaju plavi i zeleni tonovi, srednji su žuti i zeleni, dok u najdubljim dijelovima, gdje nema kisika, visoka koncentracija sumpora vodi daje ružičaste, crvene i ljubičaste nijanse. Kad se svi ti slojevi pomiješaju, jezero se zamuti i počne izgledati kao da ključa.

Zbog nedostatka kisika ribe, meduze, kornjače i drugi morski organizmi napuštaju jezero te kroz podzemne prolaze odlaze prema otvorenom moru. Nakon što se uvjeti ponovno stabiliziraju i voda pročisti, život se vraća u Zmajevo oko. Zbog tih intenzivnih biokemijskih procesa znanstvenici ga često zovu svojevrsnim prirodnim bioreaktorom.

Uz Zmajevo oko vežu se i brojne legende. Jedna kaže da je jezero nastalo nakon udara meteorita, dok druga govori o dvojici braće. Kad su trebali podijeliti nasljedstvo, zdravi brat prevario je slijepog, a on je u naletu bijesa izgovorio kletvu: ”Ako nije bilo pravedno, neka se sve pretvori u jezero”. U tom trenutku zemlja se otvorila, iz nje je potekla voda i preplavila čitav kraj, a iz dubina je izašao strašan zmaj i kaznio nepoštenog brata.

Maštoviti Rogozničani u priču o jezeru uključili su i izvanzemaljce. Prema toj predaji, na njegovom dnu leži srušena svemirska letjelica, a voda tajanstveno proključa svaki put kad njezini putnici pokušavaju uspostaviti kontakt sa svojom vrstom u svemiru. Ipak, najpoznatija je legenda o zmaju Murinu, po kojem je jezero navodno dobilo ime.

Prema predaji, taj izvanbračni sin Here i Posejdona iz svojih dvora na otoku Velika Smokvica vladao je Heraklejom, drevnim grčkim polisom. Stanovnike je štitio od osvajača i pljačkaša, ali zauzvrat je tražio strašan danak. Zahtijevao je da na najduži dan u godini za ženu dobije najljepšu djevojku, no nijedna od njih nije preživjela prvu bračnu noć. A onda je na krilatom konju Pegazu stigao Aristoles, praunuk argonauta Jasona.

Zaljubio se u djevojku koja je trebala postati Murinova nova nevjesta te izazvao zmaja na dvoboj. Uz pomoć Hefesta i božice Atene, koja je od mjesečeve prašine iskovala čudesno koplje, Aristoles je smrtno ranio strašnu neman. Umirući od boli, Murin si je kandžama iskopao oči. Jedno oko bacio je daleko iza otoka Mljeta, dok mu je drugo ispalo i rastopilo kamen pod nogama. U tu udubinu zatim se slilo more i stvorilo jezero koje je danas jedna od glavnih atrakcija Rogoznice.

Ovu legendu prati i romantično vjerovanje prema kojem će se dvoje zaljubljenih koji se zajedno okupaju u Zmajevom oku voljeti do kraja života, a brak će im biti ispunjen vjernošću, srećom, zdravljem i djecom. A kupanje u ovom jedinstvenom jezeru okruženom strmim stijenama zbilja je posebno iskustvo. Zbog povećane slanosti voda mu djeluje gušće od mora, a kad joj se površina uzburka, lako je razumjeti zašto su mještani dugo vjerovali da se ispod nje krije tajanstveni zmaj.