Na hrvatskom otoku živi ptica veća od čovjeka! Raspon krila jednak joj je visini stropa u mnogim stanovima

Vjerujemo da se svatko u nekom trenutku školovanja susreo s pričom o selidbi ptica. U udžbeniku je to možda bila samo lekcija iz prirode, nekoliko rečenica o vrstama koje u jesen odlaze na jug i u proljeće se vraćaju, ali iza te jednostavne činjenice krije se jedna od najfascinantnijih pojava u životinjskom svijetu. Uvijek nam je bilo zanimljivo promišljati o tome kako ptice prelaze mora, planine i kontinente, lete tisućama kilometara, pronalaze putove koje mi ne vidimo i vraćaju se na mjesta na koja im se prohtije.

Ptice u ljudskoj mašti oduvijek imaju posebno mjesto. One su znak promjene godišnjih doba, putokaz moreplovcima, simbol slobode, ali i dokaz da priroda funkcionira po zakonima koje tek djelomično razumijemo. Njihov let istodobno je stvar biologije i prizor koji je nama ljudima skoro pa nestvaran.

Na Cresu ta fascinacija dobiva posebno dramatičan oblik. Iznad mora i strmih litica sjevernog dijela otoka, kod mjesta Beli, gnijezdi se bjeloglavi sup. Mjesto je to jedne od posljednjih velikih kolonija u Europi. Riječ je o ptici čiji raspon krila doseže 2,8 metara, što je znatno više od visine odraslog čovjeka, a smatra se jednom od najvećih europskih ptica. Kad se bez ijednog zamaha podigne na strujanju toplog zraka, jasno je zašto su ljudi oduvijek u pticama gledali nešto više od običnog stanovnika neba.

Cres broji manje od 3000 stalnih stanovnika, raspoređenih uglavnom po južnom dijelu otoka, dok sjever ostaje rijetko naseljen, kamenit i izložen buri. Upravo je ta napuštenost, koja bi se mogla protumačiti i kao gubitak, supovima omogućila opstanak. Litice rezervata Kruna, iznad uvale Fojiška, nude ono što ptici treba najviše: mir tijekom gniježđenja i uzlazne struje zraka koje joj dopuštaju da leti gotovo bez trošenja energije. Krila teška poput ovih nisu građena za mahanje, nego za jedrenje.

U mjestu Beli, u zgradi nekadašnje škole, djeluje Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove. Ondje se vodi briga o pticama koje su stradale. Najčešće su to mladunci na prvom letu koji padnu u more ili se ozlijede o stijene, kao i primjerci otrovani lešinama namijenjenim vukovima i čagljevima.

Nakon oporavka, koji zna trajati i godinu dana, supove ponovno puštaju u prirodu. Zaposlenici centra desetljećima markiraju ptice krilnim oznakama i prate njihove putove, a ti su podaci otkrili da creski supovi ne ostaju samo na Kvarneru. Mladi primjerci putuju do Poljske, Njemačke i Španjolske, a jedan je, nazvan Oštro, tijekom pet godina lutanja prevalio 18.000 kilometara i stigao do švedskog grada iznad 57. paralele, dalje na sjever nego ijedan zabilježeni primjerak te vrste prije njega.

Danas na širem području Kvarnera obitava oko 120 parova bjeloglavih supova, s najvećom i najstabilnijom kolonijom upravo na Cresu. Broj zvuči skromno, ali kad se usporedi s onim što se dogodilo u drugim dijelovima Europe, postaje jasno zašto je ova kolonija toliko vrijedna. Bjeloglavi supovi nekada su bili mnogo rašireniji, a u Hrvatskoj su početkom 20. stoljeća naseljavali znatno šire područje, od kontinentalnih krajeva do obale i otoka. Danas su preživjeli samo ondje gdje su ih ljudi odlučili štititi, a Cres je u tome bio među prvima.

Hranilište iznad centra i danas se povremeno opskrbljuje mesom, jer bjeloglavi sup ne lovi, nego se hrani isključivo lešinama. To je njihova usluga koju priroda rijetko cijeni koliko bi trebala. Bez ovakvih ptica, uginule životinje na pašnjacima ostajale bi danima, šireći bolesti. Supovi taj posao obave za nekoliko sati, tiho i bez traga, što ih čini nevidljivim čuvarima otočnog ekosustava.

Posjet rezervatu ne zahtijeva planinarsku opremu ni posebnu izdržljivost. Staza od centra u Belom vodi kroz borovu šumu do vidikovca iznad litice, odakle se, uz malo strpljenja i dalekozor, gotovo sigurno može vidjeti barem jedan par kako kruži iznad gnijezda. Najbolje je doći ujutro, kad se zrak tek počinje zagrijavati i kad ptice kreću u prve dnevne letove u potrazi za strujanjima koja će ih ponijeti prema jugu Europe ili, tko zna, možda opet prema sjeveru.