Svetište koje smatraju neuništivim ukrašeno je s 27 tona zlata i tisućama dragulja! Noću doslovno sjaji poput najljepše zvijezde

Nazivaju ga jednim od najljepših hramova na svijetu. No, službeno mu je ime Shwedagon Pagoda. Nalazi se u dalekom Mjanmaru, u Rangoonu, a mjesto je to koje doslovno sjaji. Naime, optočen je zlatom pa taj budistički hram, odnosno kompleks ponekad nazivaju i ‘zlatna pagoda’. Slovi i za jedno od čuda sakralne arhitekture, najsvetije i najimpresivnije budističko svetište u toj azijskoj državi, a neki kažu i najstarija pagoda na svijetu koja broji 2500 godina…

Pagoda Shwedagon danas doseže visinu od 112 metara, optočena je s nevjerojatnih, procjenjuje se, 27 tona zlata, a krasi je oko sedam tisuća dijamanata i dragog kamenja. Ponekad stoga nosi i nadimak ‘kruna Mjanmara’. No, sama pagoda ‘samo’ je dio kompleksa koji obuhvaća još niz manjih hramova, statua, paviljona…

Nevjerojatno je to mjesto, doista posebno, koje i danas bliješti u sjećanjima. Naime, Zlatna pagoda jedna je od najvećih atrakcija Rangoona pa nije čudo ni da smo mi tamo završile prilikom posjete tom gradu i toj zemlji. Prijateljica i ja imale smo sreće koračati bose uglancanim mramorom kompleksa i barem nakratko upijati njezin sjaj i veličanstvenost. Zahvaljujući toj blještavosti upravo ona, čak i prije Bagana, famozne doline hramova u Mjanmaru, prva dolazi na pamet kad se sjetim te daleke zemlje…

Pagoda Shwedagon nalazi se na brdu Singuttara u spomenutom gradu. Samo brdo visoko je 51 metar i pagoda se, pogotovo noću, kada šljašti u zlatnom, vidi praktički iz cijelog grada. Sije poput velikog dijamanta, poput usijanog srca grada… U Mjanmaru je inače nazivaju Shwedagon Zedi Daw, a kao takva najviše je i zdanje u samom gradu. Tako će i ostati jer zakoni brane gradnju građevina viših od 127 metara.

Iako se, u kontekstu njezine starosti, spominje 2500 godina, pa čak i 2600 godina, točan datum njezina nastanka nije utvrđen i dan danas je predmet rasprava. Naime, nema dokaza da je to doista njezina starost i neki procjenjuju da je u biti nastala između 6. i 10. stoljeća. Prvi puta se u povijesnim dokumentima spominje 1363. godine, kada se navodi da je kralj Binnya U podigao 18 metara visoku stupu. S vremenom, ona je postajala sve viša, do današnjih razmjera…

Njezina je vjerska, ali i simbolična važnost ogromna. Za tamošnje vjernike veća je od života, mjesto gdje se hodočasti barem jednom u životu. Taj status zaslužila si je i zbog toga što ona čuva relikvije Bude, među ostalim njegovih osam vlasi kose. Isto tako, smatraju ju neuništivom. Naime, uspjela je dosad, tijekom svih stoljeća svog postojanja, preživjeti niz potresa, kako velikih i malih, tako i požar. Isto tako predstavlja i simbol nacionalnog identiteta i otpora.

Pagoda Shwedagon ima nekoliko ulaza i u biti je ona dio većeg kompleksa. Oko nje, kao njegova središnjeg dijela, nalaze se postaje vezane uz dane u tjednu te mitske životinje. Posebno me oduševilo što je jedna od njih, i to vezana uz petak, bila zamorac. Sama stupa sastoji se pak od tri dijela; baze, kupole te vrha. Ukrašena je dragim kamenjem: krasi je čak 5448 dijamanata te 2317 rubina. Ima tu i safira i topaza. Na samom vrhu, na ‘kišobranu’ na kojem je smješteno 1065 zvona, nalazi se i dijamant od 72 karata.

Sve to zlato izazivalo je, naravno, ‘zazubice’. Primjerice, 1824. godine, tijekom jednog od anglo-burmanskih ratova, Britanci su čak okupirali pagodu i koristili je kao svoju utvrdu dvije godine. Isto tako su je pljačkali te čak u njoj, pod izgovornom da će u njih spremati barut, u njoj bušili rupe. U biti su tragali za relikvijama i blagom.

U Shwedagon Pagodi nalaze se i dva slavna zvona. Jedno je 42 tone teško zvono Tharawaddy Min iz 1841. godine, a drugo 2,13 metara visoko zvono Singu Min iz 1799. godine. I ovo potonje su Britanci pokušali opljačkati, ali im se otkotrljalo s broda u rijeku. Mnogo godina kasnije uspješno je izvađeno.

Jednako je nevjerojatna priča vezana uz njegova prethodnika, Veliko zvono Dhammazedi iz 1608. godine, a za koje se smatra da je bilo najveće na svijetu. Težilo je 294 tona. Njega je ukrao, kaže priča, Portugalac Filipe de Brito e Nicote. Htio ga je rastopiti i od njega napraviti top, no njegov je brod potonuo pod njegovom težinom.