JEDVA ČEKAMO!
Kanal dug 82 kilometara, koji je uzeo 27.000 ljudskih života i promijenio tijek povijesti, sastoji se od 17 umjetnih jezera i danas je prava turistička atrakcija
Stajati na vidikovcu na Panamskom kanalu i promatrati rad tamošnjih ustava i spori prolazak ogromnih brodova koji se i sami čine kao zgrade spori je i, meni osobno, u jednu ruku vrlo smirujući doživljaj. Sve se odvijalo polako, pažljivo, u oštrom kontrastu s nevjerojatno turbulentnim ‘životopisom’ tog, prema mišljenjima mnogih, najvećih i najtežih građevinskih i inženjerskih pothvata svih vremena, radi kojeg je život izgubilo gotovo 30 tisuća ljudi. Panamski kanal definitivno je čudo svijeta, a danas i prvoklasna turistička atrakcija vrijedna posjete. Naime, ne samo da ćete stajati na jednoj od, kako ga često nazivaju, ‘najvažnijih pomorskih arterija svijeta’, nego na mjestu koje je svojim postojanjem, baš kao i Sueski kanal na drugom kraju svijeta, zauvijek promijenio tok povijesti i zadužio čovječanstvo.
17 UMJETNIH JEZERA I NEKOLIKO KOMPLETA USTAVA
Panamski kanal nalazi se, kao što i samo ime kaže, u Panami, a riječ je o 82 kilometara dugom prolazu koji spaja Atlantski s Pacifičkim oceanom. U biti, riječ je o spletu umjetnih jezera (njih 17), nekoliko umjetnih kanala i tri kompleta ustava zahvaljujući kojima se brodovi u jednom trenutku dižu 26 metara iznad razine mora. Ustave tog neizmjerno važnog umjetnog kanala ispočetka su bile široke samo 28,5 metara, a onda su proširene na oko 33. Danas postoji opcija prolaska, nakon posljednjeg vala ‘modernizacije’ kanala, i za mnogo šira plovila. Svaka od ustava duga je 300 metara, a zidovi tih vodenih građevina debeli su od 15 do tri metra.
PRVA IDEJA O PROKOPAVANJU KANALA SEŽE JOŠ U 1534. GODINU
Prokopavanje Panamskog kanala bio je jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti pomorskog prometa. Naime, njime je uvelike skraćen put koji su brodovi dotad prevaljivali okružujući Južnu Ameriku. No, njegovo prokopavanje nije bilo nimalo lako. Prva ideja o kanalu javila se još davno. Još je 1534. godine Karlo V. vizualizirao prolaz koji bi skratio put brodovima na trasi Španjolska-Peru, no tek su se 1881. godine Francuzi primili posla. Bili su poprilično nepripremljeni. Ne samo da nisu napravili nikakve potrebne studije, nego su smatrali da je kanal najbolje graditi u razini mora.
Na kraju, to ih je djelomično – u kombinaciji s izazovima uvjetima rada – koštalo uspjeha. Odustali su od projekta 1889. godine, nakon pogiblji čak 22 tisuće radnika. Pothvata su se 1904. godine naposljetku primili Amerikanci, koji su prvotno kanal, kako piše History, htjeli graditi u Nikaragvi, te su ga uspješno priveli kraju i otvorili 1914. godine.
RADNICI UMIRALI KAO MUHE, POGINULO IH 27.500
No, zašto je poginulo toliko radnika? Prokopavanje kanala bilo je iznimno težak pothvat. Prepreke su bile nadasve brojne – izazovan, težak teren, vrućina i vlaga, jake padaline i tropske bolesti. Naime, radnici su masovno pobolijevali od malarije i žute groznice, za koje se tada još nije znalo što ih uzrokuje. Vjerovalo se da su za te bolesti krivi prljavština i loš zrak.
Tek se za vrijeme američkih radova krenulo u borbu s pravim prenositeljima bolesti – komarcima. No, čak ni to nije pomoglo do kraja. Naime, za vrijeme ‘američkih radova’ na prokopavanju kanala, koji su dovršeni dvije godine prije predviđenog roka, smrtno je stradalo još 5600 radnika, što znači da je Panamski kanal uzeo više od 27 tisuća ljudskih života i prije nego je njime uopće prošao ijedan brod.
ZBOG PANAMSKOG KANALA I GUSTAVE EIFFEL OSUĐEN NA ZATVOR
Francuski fijasko nije prošao bez posljedica kod kuće. Naime, projekt je na sebe bila preuzela kompanija pod vodstvom Ferdinanda de Lessepsa, koji je radio na prokopavanju Sueskog kanala. U jednom je trenutku, kad je vrag odnio šalu, angažirali su, da osmisli ustave, čak i Gustavea Eiffela, no na kraju je njegova tvrtka bankrotirala… Bio je to sve skupa prvorazredni skandal, a De Lesseps i njegov sin kao i Eiffel te još nekoliko glavešina u tvrtki bili su optuženi za prevaru i loše upravljanje. Proglašeni su krivima, osuđeni na zatvorsku kaznu i globe, no na kraju su im kazne odbačene.
KONTROLU NAD KANALOM PANAMA JE U POTPUNOSTI PREUZELA 1999. GODINE
Nakon otvorenja, kanal je još dugo vremena bio pod američkom kontrolom, kao i okolno područje pod imenom Panama Canal Zone. Kontrolirali su ga sve do 1977. godine, a zatim zajednički s Panamom. Naposljetku su 1999. godine panamske vlasti u potpunosti preuzele upravljanje kanalom, koji je najnovije poboljšanje doživio u razdoblju od 2007. do 2016. godine. Ono je omogućilo da tim morskim prolazom mogu prolaziti i tzv. neopanamax brodovi. Naime, do tog trenutka prolazom su mogli prolaziti samo tzv. panamax brodovi širine oko 33 metara. Unatoč ovom poboljšanju, Panamski kanal i dalje ne omogućava prolaz nekim od najvećih brodova na svijetu.
BRODOVIMA ZA PROLAZAK TREBA DO DESET SATI
Statistika koja se veže uz kanal potpuno je ‘luda’. Nakon otvorenja, njime je na godišnjoj razini prolazilo oko 1000 brodova. Godine 2008. taj je broj narastao na 14,702 broda. U biti, ukupno gledano, godine 2010., piše History, kroz njega je prošlo više od 815 tisuća brodova i plovila (najviše američkih, a zatim kineskih, čileanskih, japanskih, kolumbijskih i južnokorejskih). U prosjeku, brodovima je potrebno od osam do 10 sati za prolazak kanala, a kapetani brodova, tijekom prolaska, upravljanje brodom prepuštaju posebno obučenim ‘kanalskim pilotima’.
NAJSKUPLJA PRISTOJBA IKADA PLAĆENA IZNOSILA JE 250 TISUĆA DOLARA
Svako plovilo, da bi prošlo kroz kanal, treba platiti ‘kartu’ za prolaz. Na godišnjoj razini panamske vlasti na temelju tih pristojbi, odnosno vozarina prikupe oko 1,8 milijardi dolara. Cijena ovisi o veličini i tipu broda i vrsti tereta. Najskuplja pristojba ikad plaćena datira iz 2006. godine, kada je kontejnerski brod Maersk Dellys za prolaz platio 250 tisuća dolara. Najjeftiniju je platio Amerikanac Richard Halliburton koji je 1928. preplivao kanal. Prolaz ga je koštao 36 centi. Prosječni iznos pristojbe iznosi oko 54 tisuće dolara.
